Zašto čitati etikete? Za sprječavanje viška ili manjka minerala u tijelu. Znate li kada informacije o mineralnom sadržaju proizvoda moraju biti na etiketi, a kada ne? Zapamtite da podaci o njima ovise o količini vitamina sadržanih u proizvodu.
Zašto se isplati čitati etikete?
Korištenje visoko obrađene hrane koja se lako priprema i niže nutritivne vrijednosti može rezultirati nedovoljnim unosom vitamina i minerala. S druge strane, nesvjesno ili nekontrolirano uvođenje proizvoda obogaćenih ovim sastojcima u prehranu može rezultirati njihovom prekomjernom konzumacijom. Stoga se preporuča obratiti posebnu pozornost na sadržaj vitamina i minerala u prehrambenim proizvodima.
Kada je potrebno osigurati količinu vitamina i minerala u proizvodu?
Sukladno Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 1169/2011 od 25. listopada 2011., takve informacije mogu biti uključene na etikete proizvoda na dobrovoljnoj osnovi. Izuzetak su proizvodi s nutritivnom ili zdravstvenom tvrdnjom na etiketi, kao i proizvodi s dodatkom vitamina i minerala - tada je navođenje informacija o sadržaju tih sastojaka obvezno.
Sadržaj vitamina i minerala može se deklarirati kada su prisutni u značajnoj količini u proizvodu, tj.
- 15% referentnih vrijednosti hranjivih tvari u 100 g ili 100 ml u slučaju proizvoda koji nisu pića,
- 7,5% referentnih vrijednosti hranjivih tvari sadržanih u 100 ml pića,
- 15% referentnih vrijednosti hranjivih tvari po porciji ako pakiranje sadrži samo jednu porciju
Informacije koje bi trebale biti na naljepnici
Sadržaj vitamina i minerala dat je brojčano na 100 g ili 100 ml proizvoda. Uz brojčanu vrijednost, mora postojati i postotak referentnih unosa na 100 g ili 100 ml proizvoda. Dodatno, mogu se dati podaci o sadržaju vitamina i minerala, izračunati kao:
- količina proizvoda namijenjena za jednokratnu potrošnju u skladu sainformacije navedene na naljepnici,
- jedna porcija, sve dok je naveden broj porcija u pakiranju,
- proizvod nakon pripreme, pod uvjetom da etiketa sadrži detaljne upute za pripremu za konzumaciju.
Tekst se temelji na materijalima dr. Anne Wojtasik s Instituta za hranu i prehranu.
Institut za hranu i prehranu