Liječenje pacijenata s IBD-om trenutno je podložno administrativnim ograničenjima. Prof. dr. hab.n.med. Jarosław Reguła s Odjela za gastroenterologiju, hepatologiju i kliničku onkologiju Medicinskog centra za poslijediplomsku edukaciju u Varšavi.

Profesore, upalne bolesti crijeva su ozbiljne bolesti. Što su oni?

Skupinu upalnih bolesti crijeva (IBD) čine dvije glavne bolesti: ulcerozni kolitis čiji je simptom proljev s krvlju uzrokovan upalom i Crohnova bolest koja osim proljeva ima mnogo različitih sistemskih manifestacija (može biti u debelom crijevu, zahvaćeno je tanko crijevo i drugi dijelovi probavnog trakta)

Obje bolesti su praktički neizlječive. Komplikacije Crohnove bolesti i njezine posljedice mogu varirati. Može rezultirati stvaranjem unutarnjih, perianalnih fistula, suženja u crijevima koja sprječavaju prolaz i zahtijevaju kirurško liječenje, a u trbušnoj šupljini mogu nastati apscesi.

Čak i izrezivanje oboljelog dijela nije učinkovito jer se promjene pojavljuju na drugim mjestima. Čak se preporuča suzdržati se od kirurških zahvata, jer uklanjanje sljedećih fragmenata može na kraju dovesti do njihovog nedostatka, a osoba ne može živjeti bez odgovarajuće duljine crijeva.

Što je liječenje bolesnika s Crohnovom bolešću ili ulceroznim kolitisom?

Mora početi s činjenicom da se svi pacijenti ne tretiraju na isti način. Mali postotak ljudi s upalnom bolešću crijeva zahtijeva biološko liječenje, dok se za one koji imaju blagu ili umjerenu bolest, lijekovi općenito nazivaju klasičnim.

Djeluju protuupalno, sustavno ili lokalno, ovisno o ozbiljnosti simptoma i mjestu lezija. Steroidni pripravci koji se daju za poticanje remisije i imunosupresivni tretmani također se kratko daju.

Ove metode se smatraju učinkovitim i dovoljnim u većini slučajeva. Nasuprot tome, biološki tretman je potreban za otprilike 5-10 postopacijenti s najtežim oblicima upalne bolesti crijeva.

Biološki tretman je uključen u program lijekova …

Da. U Poljskoj sada postoji velika dostupnost preparata koji su dostupni u okviru terapijskih programa koje financira Ministarstvo zdravlja. To znači da ne možete jednostavno kupiti dati pripravak u ljekarni, već ga možete nabaviti u centru za liječenje.

Za pacijente kojima je potrebno biološko liječenje stvorena su dva terapijska programa - za svaku od gore navedenih bolesti.

Bolesnici s ulceroznim kolitisom liječe se s tri moderna pripravka: jedan je u obliku intravenskih infuzija, drugi - supkutane injekcije, a treći - tablete. Svaki od ovih lijekova može se davati najviše godinu dana – toliko traje povrat novca. P

otem moramo prekinuti liječenje i pričekati pogoršanje koje dolazi prije ili kasnije. Događa se da bolesnici buknu ubrzo nakon prestanka uzimanja lijekova, ali ponekad remisija traje nekoliko mjeseci.

Iz kojih razloga je razdoblje povrata lijeka ograničeno na godinu dana?

Ovo su skupi preparati i, naravno, pokušavate ograničiti svoje troškove.

Dakle, to je jedini razlog? Ne postoji medicinski razlog za prekid liječenja?

Ima takvih situacija, ali rijetko. Ponekad pacijent ima nuspojave ili se utvrdi da je lijek neučinkovit - oko 30 posto pacijenata to je slučaj. Ako lijek ne daje nikakvo poboljšanje, nema smisla nastaviti ga. Ali glavna briga za većinu pacijenata su administrativna ograničenja.

A što je s programom lijekova za pacijente s Crohnovom bolešću?

Isto tako. Što se tiče drugog programa, imamo na raspolaganju 4 moderna biološka lijeka, od kojih dva možemo koristiti najviše godinu dana, a dva najviše dvije godine. Tijekom proteklih nekoliko godina Ministarstvo zdravstva učinilo je mnogo dobrog za pacijente s Crohnovom bolešću.

Uvedeni su novi inovativni lijekovi, postali su jednako dostupni kao u svijetu. Dakle, broj lijekova i njihov izbor je fantastičan. Trenutno ostaje problem potrebe za prekidom liječenja iz administrativnih razloga nakon godinu ili dvije uspješnog liječenja.

Nažalost, u slučaju Crohnove bolesti postoji još jedan problem vrijedan spomena. Ovo su prilično restriktivna pravila za uključivanje pacijenta u program. Morate imati težinu svojih simptoma, koja se mjeri na posebnoj ljestvici. Ovi kriteriji su puno stroži nego na Zapadu.

Zato je tamo lakše ući u program, jer simptomi nemora biti ozbiljna kao kod pacijenata iz Poljske.

Koje su posljedice prestanka uzimanja lijekova nakon godinu ili dvije?

Ako je pacijent imao indikacije za biološko liječenje i osjeća se dobro nakon uzimanja bioloških lijekova, to je u razdoblju tzv. remisije. Zatim, obično nakon godinu ili dvije, dođe vrijeme kada se lijek mora prekinuti jer se više ne financira. Nije moguće da ga pacijent sam plati ili da bolnica dodatno plati lijek, jer su cijene preparata vrlo visoke.

Ova situacija ima mnogo nedostataka. Prvo, pacijent će prije ili kasnije imati recidiv. A onda postoji opasnost od komplikacija, tj. pojave svih simptoma koje sam spomenuo na početku.

Štoviše, neki programi navode da morate pričekati, na primjer, dva ili tri mjeseca od završetka prethodnog liječenja, kako biste mogli ponovno uvesti isti lijek, jer je pogoršanje simptoma nužno uvjet za ponovno korištenje nadoknađenog preparata

Čak i ako se vratimo korištenju lijeka, nakon godinu-dvije moramo ponovno prekinuti terapiju i situacija se ponavlja. Evo drugog problema. Prekid liječenja i početak uzimanja lijeka može uzrokovati da vaše tijelo razvije antitijela na ovaj lijek. Zbog ovih antitijela koje proizvodi tijelo, lijek jednostavno prestaje djelovati.

Budući da je IBD doživotna bolest i broj bioloških lijekova je ograničen, šteta je izgubiti jedan od tri ili jedan od četiri lijeka samo zato što morate prekinuti terapiju iz administrativnih razloga. Opće pravilo je da, dok je lijek učinkovit, treba ga koristiti bez prekida sve dok djeluje.

Ima li nade da će se programi promijeniti iu slučaju crijevnih bolesti?

Jako smo sretni što imamo sve ove lijekove dostupne na zapadu, to je uspjeh u posljednje dvije ili tri godine. Ali sada, sljedeći korak mora biti učiniti nešto što će omogućiti da se liječenje nastavi neograničeno.

U slučaju nekih autoimunih bolesti to se već dogodilo, donesena je odluka o modifikaciji terapijskih programa kako se tretman ne bi prekinuo jednom poduzetim.

Iskreno se nadam da će tako biti i kod IBD-a, jer je to logično i opravdano sa stajališta biologije i koristi za pacijente. Ako se pacijent nakon lijeka osjeća dobro, može se vratiti normalnom životu, na posao. A to su često mladi ljudi, 20-godišnjaci, 30-godišnjaci koji ulaze u svoj odrasli život, žele imati obitelji, djecu.

Vrlo je važno zadržati remisiju poputnajduže i izbjeći komplikacije koje mogu imati kobne posljedice. Mi liječnici u svakoj prilici o tome pišemo ministarstvu, nastojimo to podići i podsjetiti. Moramo samo pričekati.

Kategorija:

Komplet za pacijenta