Pomozite razvoju web mjesta, dijelite članak s prijateljima!

Pretili pacijenti anestezirani za bariatrijske operacije zahtijevaju posebnu anesteziološku pripremu za zahvat i njegu tijekom njegove provedbe. Razgovaramo s dr. n. med. Marcin Możański s Odjela za anesteziologiju i intenzivnu terapiju Vojnomedicinskog instituta u Varšavi.

Anesteziolog je jedan od onih stručnjaka koji kvalificiraju pretilog pacijenta za barijatrijsku kirurgiju. Zašto?

Marcin Możański:Pretili pacijenti zahtijevaju posebnu pažnju. S godinama pretilost uzrokuje promjene u dišnom i krvožilnom sustavu te brojne popratne bolesti (poput dijabetesa) koje značajno utječu na tijek anestezije. Zbog značajnih ograničenja učinkovitosti takvih pacijenata, vrijedi provesti postupak koji će ih pripremiti za operaciju, a tek onda procijeniti prije samog zahvata.

Ima li poteškoća u intubiranju barijatrijskog pacijenta?

M.M.:Da. Poteškoće nastaju zbog anatomskih promjena koje se javljaju u pretilih bolesnika. Razvijaju se prekomjerni rast svih mekih tkiva grla i nepčanih tonzila. Takvi bolesnici imaju i znatno kraći i deblji vrat te puno manje prostora u grlu za umetanje uređaja s kojima izvodimo endotrahealnu intubaciju. Stoga vam je ponekad potreban videolaringoskop ili bronhofiberoskop kojim možete sigurno umetnuti cijev u dušnik pretilog pacijenta.

Koja je razlika između običnog laringoskopa i videolaringoskopa?

M.M.:Laringoskop je metalna oštrica s izvorom svjetlosti. Kada ga koristimo, moramo sami odmaknuti sva tkiva kako bismo vidjeli grkljan i ulaz u njega. S druge strane, video laringoskopi i svi ostali optički uređaji čine da oči liječnika vide kameru ili optičko vlakno koje prenosi sliku na monitor. Video laringoskop daje više mogućnosti i povećava sigurnost pacijenta.

Koriste li se takvi uređaji i u nebarijatrijskim operacijama?

M.M.:Da. Primjerice, u maksilofacijalnoj kirurgiji i općenito gdje god postoje tzv otežani dišni putevi.

Pretilost je bolest
partnerov materijal

Svjetska zdravstvena organizacija službeno je priznala pretilost kao bolest. Pretilost je u Poljskoj dosegla razmjere epidemije. Već 700.000 Poljaka s trećim stupnjem pretilosti treba spasonosnu barijatrijsku operaciju. Barijatrijski pacijent zahtijeva interdisciplinarnu skrb stručnjaka iz područja kirurgije, psihologije, dijetetike i fizioterapije.

Čitaj više

Postoji li povećan rizik od embolije kod pretilih pacijenata?

M.M.:Svi operirani pacijenti su u opasnosti od venske tromboembolije. Stoga se u razdoblju pripreme za operaciju pacijentima daju lijekovi koji smanjuju zgrušavanje krvi. Osim toga, nastojimo što prije obaviti operaciju i što prije pokrenuti pacijenta, jer kretanje smanjuje rizik od embolije. Također koristimo mehaničku profilaksu uz korištenje posebnih čarapa ili previjanja donjih udova tijekom operacije ili posebnih manžeta koje komprimiraju udove. Ove manšete oponašaju pokrete mišića koji stimuliraju protok krvi u ekstremitetima.

Što određuje izbor metode ove prevencije?

M.M.:Ovo je individualna stvar. Sve ovisi o težini pretilosti i stupnju rizika koji pacijent ima.

Kako se operacijska sala mora prilagoditi pretilom pacijentu?

M.M.:Prije svega, operacijski stol mora imati odgovarajuću nosivost, također se mora savijati na pravim mjestima kako bi se prilagodio položaju pacijenta i potrebe kirurga. Položaj tijekom operacije nije uvijek ravan. Ponekad je jako nagnut prema nogama, ponekad obrnuto. Osim stola, svi uređaji koji vam omogućuju pozicioniranje pacijenta su vrlo korisni. Ovo su takvi gel jastučići. Zovemo ih "pozicioneri". Korisni su jer se pretilog pacijent ne može uvijek postaviti na ravnu površinu operacijskog stola. To je zbog raznih disfunkcija lokomotornog sustava. Udovi se ne savijaju pravilno i leđa se ne mogu istegnuti, npr. zbog masne grbe. Stoga su bolesniku potrebni štitnici za vrat, glavu, udove i koljena kako se mišići, živci ili tetive ne bi oštetili tijekom duljeg boravka u ležećem položaju. Kod operacija pretilih pacijenata korisna je i uobičajena ocjena. Zahvaljujući njemu pacijent može prije zahvata ući na operacijski stol, a anesteziolog može stajati nad njim u udobnom položaju. Također su nam potrebni valjci i liftovi koji nam pomažu premjestiti pacijenta u krevet nakon operacije.

U kojem položaju se pacijent operirabarijatrijska kirurgija?

M.M.:Najčešće u položaju jako nagnutom prema nogama. Zato kod ovakvih zahvata često koristimo oslonce za noge kako pacijent ne bi skliznuo s operacijskog stola. Ponekad koristimo i vakuum madrace, koji se - usisani - zamrznu u zadanom položaju i ukoče pacijenta da se ne pomiče na operacijskom stolu.

Zašto pacijent mora ležati nagnut prema nogama tijekom barijatrijske operacije?

M.M.:Ova pozicija je potrebna kirurzima. Djeluju uglavnom u gornjem dijelu trbušne šupljine, pa žele da se crijeva i intraperitonealna mast pod djelovanjem gravitacije pomaknu prema dolje. Zatim otkrivaju gornji dio trbušne šupljine, tj. operirani želudac. Da je pacijent potpuno ravan, kirurzi bi imali suženo operacijsko polje i bilo bi teže izvesti zahvat.

Koji je najveći izazov za anesteziologa tijekom barijatrijske operacije?

M.M.:Kada je u pitanju praćenje razine anestezije, imamo nekoliko uređaja koji mjere dubinu anestezije i kako pacijentov mozak na nju reagira. Kod pretilog bolesnika mijenjaju se učinci hipnotika, analgetika i mišićnih relaksansa. To je zato što ima puno više tjelesne masnoće, manje vode i drugačije izgrađen krvožilni sustav, pa isti lijekovi koji se daju vitkom i pretilom pacijentu mogu djelovati drugačije. Može se pokazati da je doza lijeka izračunata prema tjelesnoj težini previsoka, ili obrnuto, te se pacijent može probuditi tijekom zahvata. Kako bismo bili sigurni da ne koristimo premale ili prevelike doze lijekova, potrebno je koristiti uređaj za praćenje dubine anestezije.

Koji je najveći rizik za pretile pacijente tijekom barijatrijske operacije?

M.M.:Ovi pacijenti su jako opterećeni, uglavnom zbog brojnih bolesti dišnog sustava i cirkulacije te česte pojave sindroma opstruktivne apneje u snu, koji se, nažalost, često ne dijagnosticira. To je vrlo opasna patologija za pretile pacijente. Opstruktivna apneja za vrijeme spavanja uzrokuje da pacijent izgubi dišne ​​putove i prestane disati tijekom spavanja. Ona pati od vlastitog jezika i obnovljenog grla. Zatim dolazi do zatajenja disanja. Dajemo li mu tablete za spavanje, tablete protiv bolova ili miorelaksante, taj se proces produbljuje. Nakon operacije takav pacijent može imati poteškoća s disanjem. Štoviše, ako pacijent ne liječi apneju za vrijeme spavanja (jer ponekad i ne zna za nju), dolazi do vrlo ozbiljnih promjena.u plućima i srcu. Rezultirajuće preoblikovanje ovih organa iznimno je opasno i može dovesti do smrti čak i bez operacije. U praćenju bolesnika s perioperativnom apnejom u snu, uobičajena zasićenost kisikom nije dovoljna. Korisno je i procijeniti količinu ugljičnog dioksida u izdahnutom zraku – on, između ostalog, pokazuje i kvalitetu vašeg disanja. Učinkovita metoda koja povećava sigurnost barijatrijskih bolesnika je kapnografsko praćenje, koje omogućuje trenutno otkrivanje apneje i ranu intervenciju kako bi se spriječile potencijalne komplikacije, npr. srčani zastoj, koji predstavlja izravnu prijetnju životu pacijenta.

Važno

Poradnikzdrowie.pl podržava sigurno liječenje i dostojanstven život ljudi koji pate od pretilosti.
Ovaj članak ne sadrži diskriminirajući i stigmatizirajući sadržaj za osobe koje pate od pretilosti.

Pomozite razvoju web mjesta, dijelite članak s prijateljima!

Kategorija: