Dolaze li cjepiva od pobačenih fetusa? Nedavno se u internetskim raspravama o etici cjepiva ponovno pojavila stara tema da su neka od njih napravljena od stanica uzetih od pobačenih beba. Sve više ljudi vjeruje u ovu teoriju. Što je istina? Objašnjava dr. hab. Ewa Augustynowicz iz Odjela za istraživanje seruma i cjepiva pri Nacionalnom institutu za javno zdravstvo - PZH.
Etička pitanja vezana su za sve aktivnosti osobe koja se bavi zaštitom i prevencijom zdravlja. To se ne odnosi samo na davanje informiranog pristanka za podvrgavanje medicinskom zahvatu, već i na pitanja vezana uz pitanje kako je provedeno istraživanje na određenom lijeku. Nedavno se u internetskim raspravama o etici cjepiva ponovno pojavila stara tema da su neka od njih napravljena od stanica dobivenih od pobačenih fetusa. Što je istina?
Dolaze li cjepiva od pobačenih fetusa?
- Rečenica dacjepiva potječu iz stanica pobačenih fetusaje tako velika skraćenica da je neistinita. Prije svega, ne govorimo o svim cjepivima, nego samo o tri: protiv rubeole (dostupno kao cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole), varičele i hepatitisa A (hepatitis A) – objašnjava dr. Ewa Augustynowicz iz Odjela za istraživanje seruma i cjepiva pri Nacionalnom institutu za javno zdravstvo - PZH u intervjuu za portal www.zaszczkasiewiedza.pl
Rečenica da cjepiva dolaze iz stanica pobačenih fetusa je tako velika skraćenica da je čak i neistinita - kaže dr. Augustynowicz.
- Drugo, i najvažnije, dotična cjepiva su stvorena korištenjem dviju staničnih linija, tj. stanica dobivenih iz kultura koje rastu u laboratoriju, dobivenih od ljudskih embrionalnih stanica koje se koriste za uzgoj virusa cjepiva, dodaje dr. Augustynowicz.
U oba slučaja, pobačaj se dogodio 1960-ih i izveden je iz nemedicinskih razloga, nakon sudske presude. Ako bismo ovu situaciju željeli usporediti s bilo kojim nama poznatim medicinskim zahvatom, onda možemo govoriti o darovanju kao i o darovanju organa. Dakle, pobačaji nisu obavljeni kako bi se sakupile fetalne stanice.
Prema mišljenju stručnjakaprof.Włodzimierz GutNa web stranici NIPH-PZH možete pronaći informacije profesora Włodzimierza Guta, koji na pristupačan način objašnjava postupak prikupljanja stanica iz fetusa prije više od pola stoljeća: "Umjesto podvrgavanja embrija standardnoj upotrebi ( spaljivanje), diploidna stanična linija izvedena je iz stanica ovog embrija koji se trenutno koristi za izradu cjepiva. Proces dobivanja stanične linije iz stanica embrija koja bi se ionako odstranila (presuda suda) analogan je vađenju organa umrloj osobi i nema nikakve veze s izvođenjem pobačaja. "
Jesu li cjepiva etička?
Vjernici postavljaju pitanja o moralnom aspektu korištenja ovih cjepiva. - U Europi ne postoje cjepiva protiv ospica, zaušnjaka, rubeole i hepatitisa A koja nisu proizvedena pomoću stanične linije sakupljene 1960-ih. S ovim cjepivima, zbog strogih sigurnosnih zahtjeva, virusi koji se koriste u proizvodnji cjepiva iz drugih staničnih linija, kao što su životinjske linije, ne mogu se razmnožavati. Da postoji bilo koji drugi način razmnožavanja virusa, sigurno bi se već koristio - nedvosmisleno kaže dr. Augustynowicz
Otac Paweł Bortkiewicz, profesor teoloških znanosti specijaliziran za moralnu teologiju, u razgovoru za portal www.zaszkujesiewiedza.pl pojašnjava: - U situaciji kada nije moguće nabaviti alternativno cjepivo, a bilo bi potrebno kako bi se spasili životi ljudskog tijela (iako bi bilo sumnje u njegovo podrijetlo), moguće je podvrgnuti se cijepljenju, kako stoji u dokumentu Papinske akademije Pro Vita. Ipak, pod pretpostavkom da je transparentnost informacija element demokracije, čini se ključnim pružiti informacije o podrijetlu cjepiva i nabaviti alternativne pripravke koji ne izazivaju etičke sumnje u pogledu izvora njihova podrijetla.
Nedostatak alternative u Poljskoj znači da čin cijepljenja nije moralno osuđivan čin. Štoviše, ne može se opravdati stav u kojem sebe i svoje najmilije izlažemo potencijalnim rizicima od bolesti i komplikacija koje je u većini slučajeva moguće izbjeći cijepljenjem. Ako želimo djelovati etički i moralno, trebamo tražiti pouzdane izvore informacija, potkrijepljene znanjem medicinskih autoriteta i znanstvenim istraživanjima, a tek onda donositi odluke o slučaju za svakoga tko je najvažniji - zdravlje.