Pomozite razvoju web mjesta, dijelite članak s prijateljima!
Maskirana depresija je specifična vrsta depresivnog poremećaja koji proizvodi nespecifične simptome koji se razlikuju od klasičnih simptoma bolesti. To mogu biti razne vrste boli, tjeskobe, fobije, kompulzije, problemi s krvožilnim sustavom, poremećaji u prehrani, sklonost stimulansima. Zbog nespecifičnih simptoma, maskirana depresija se često miješa sa somatskim poremećajima i zlostavlja se.
Maskirana depresijaponekad se naziva "depresija bez depresije" - to je zato što daje simptome potpuno nepovezane sa stereotipnom slikom ove bolesti. Glavobolje, napetost mišića, svrbež kože, skokovi pritiska, anoreksija, gubitak težine - i pacijenti i liječnici povezuju slične simptome sa somatskim bolestima i pokušavaju ih suzbiti lijekovima protiv bolova, lijekovima ili dijetom.
U međuvremenu, to mogu biti "maske" ispod kojih se krije pravi uzrok slabosti, odnosno depresije.
Maskirana depresija - simptomi
Depresija se obično naziva bolešću duše i najčešće se dijagnosticira na temelju poremećaja vezanih za mentalnu sferu, kao što su depresivno raspoloženje, nedostatak motivacije, apatija, nisko samopoštovanje, nesanica. S maskiranom depresijom slični su znakovi obično niski ili ih nema. Umjesto njih do izražaja dolaze simptomi iz tijela zvani "maske".
Stručnjaci razlikuju 5 vrsta maski:
maske protiv bolova- simptom depresije je tada bol različitog porijekla, najčešće glavobolja, ali može zahvatiti i mišiće (leđa, vrat, ramena, ruke), genitalije , specifični živci (npr. išijas), pa čak i srce - tada je lako pobrkati depresiju s koronarnom bolešću srca ili srčanim udarom;
vegetativne i psihosomatske maske- odnose se na različite signale iz tijela kao što su svrbež kože, sindrom nemirnih nogu, probavni problemi (mučnina, zatvor, kolike), lupanje srca, skakanje pritisak. Mogu se očitovati i u obliku promjena u prirodnim ciklusima tjelesnog funkcioniranja, npr. poremećaji menstrualnog ciklusa kod žena, poremećaji spolnog nagona. Mogući su i vrtoglavica, problemi s pamćenjem, koncentracijom, apsorpcijom informacija;
psihopatološke maske- to su simptomi tipični za mentalne bolesti, kao što su anksiozni poremećaji (kronična anksioznost ili napadi panike), fobije i kompulzije (osobito agorafobija, anoreksija);
maske ponašanja- odnose se na promjene u ponašanju ili navikama kroz koje pacijent želi utopiti depresivna stanja uma. To se odnosi na ovisnost o alkoholu, drogama ili drogama, kao i na svakodnevne rituale koji odvlače pažnju od bolesti, npr. prejedanje ili šoping;
poremećaji cirkadijanskih ritmova- tiču se problema s redovitim funkcioniranjem tijela tijekom dana i noći. Ovi se simptomi mogu pojaviti kao poteškoće sa uspavljivanjem, nesanica noću ili pretjerana pospanost tijekom dana.
Ovo će vam biti od koristiProcjenjuje se da se maskirana depresija javlja kod ljudi 3 puta češće od klasičnog oblika ove bolesti. Unatoč tome, vrlo se rijetko dijagnosticira.
Žene u dobi između 20 i 30 godina najvjerojatnije će razviti ovu vrstu depresije. Kod starijih osoba češće se opaža pojava faza klasičnog oblika depresije koje se izmjenjuju s fazama maskirane depresije.
Maskirana depresija - dijagnoza
Dijagnoza maskirane depresije je vrlo teška, jer njezini simptomi "pretvaraju" simptome drugih popularnih somatskih bolesti, a nisu baš izraženi. Glavobolje se lako uzimaju kao znak ponavljajuće migrene, bolovi u mišićima ili živcima često su povezani s diskopatijom, bol u srcu s koronarnom arterijskom bolešću, probavni poremećaji sa sindromom iritabilnog crijeva, itd.
Prije nego što budu upućeni psihijatru, pacijenti obično liječe mjesecima ili čak godinama od bolesti koje zapravo i nemaju. Sumnja se na depresiju samo kada naručeni testovi ne pokažu ništa, a propisani lijekovi ne čine da se osjećate bolje.
Nažalost, zbog složene kliničke slike maskirane depresije, njenoj dijagnozi moraju prethoditi nužni testovi koji će isključiti somatsku bolest.
Maskirana depresija - liječenje
U liječenju maskirane depresije koriste se isti lijekovi kao i u slučaju tipičnog oblika ove bolesti, tj. antidepresivi. Njihov odabir provodi psihijatar, koji prilikom propisivanja određenog lijeka uzima u obzir vrstu i težinu simptoma kod određenog bolesnika i njegovo zdravstveno stanje. Farmakološka terapija može biti dopunjena individualnom ili grupnom psihoterapijom, koja ubrzava proces liječenja i smanjuje rizik od recidiva.
Liječenje antidepresivima treba započeti što je prije moguće, posebno kod osoba koje su u prošlosti pokazivale sklonostdepresivni ili iza sebe imaju epizode ove bolesti. Nepokretanje terapije može rezultirati razvojem uznapredovalog oblika depresije sa svim simptomima tipičnim za nju.