Poremećaji hoda mogu biti povezani i s prirođenim stanjima i pojavljuju se tijekom života. Problemi s hodanjem sežu od prekomjernog ljuljanja s jedne na drugu stranu i nesigurnog hoda sa široko raširenim nogama. Koji su uzroci i vrste smetnji u hodu? Kako ide tretman?
Poremećaj hodamože se pojaviti kod svih - takve probleme mogu imati i djeca i starije osobe. Postoji najmanje nekoliko vrsta smetnji u hodu, osim toga, problemi s hodanjem, koji se javljaju kod različitih pacijenata, mogu biti i privremene i trajne bolesti.
Poremećaj hoda: uzrokuje
Poremećaji hoda zanimaju liječnike različitih specijalnosti, ali se ovim pitanjem uglavnom bave neurolozi, ortopedi i pedijatri. Činjenica da se problemom bavi veliki broj stručnjaka posljedica je činjenice da patologije koje se tiču kako aktivnosti živčanog sustava tako i struktura kostiju, mišića i zglobova mogu dovesti do poremećaja hoda. Postoji mnogo potencijalnih uzroka smetnji u hodu, a primjeri njih mogu biti:
- Parkinsonova bolest
- multipla skleroza
- mišićna distrofija
- upala tetiva ili zglobova u donjim udovima
- moždani udar i njegove posljedice
- stanja nakon prijeloma donjih ekstremiteta
- osteoartritis
- infekcije unutarnjeg uha gdje je bolest zahvaćena labirintom
- cerebralna paraliza
- sindrom konjskog repa
- Charcot-Marie-Toothova bolest
- normotenzivni hidrocefalus (Hakimov sindrom)
- demencija (npr. Alzheimerova bolest)
- miastenija gravis
- rak oun
- epizoda prolazne cerebralne ishemije (TIA)
- potres mozga
- periferne vaskularne bolesti donjih ekstremiteta
- encefalitis
- Wernicke-Korsakoffov sindrom
- prionske bolesti
- perniciozna anemija
- psihički poremećaji i bolesti (smetnje u hodu mogu se pojaviti posebno tijekom poremećaja konverzije)
Poremećaj hoda: vrste
Neki stručnjaci razlikuju više, drugi manje vrste poremećaja hoda. Najčešće možete pronaći sljedećevrste problema s hodanjem.
- Šetnja po kosi
Hod košenja (ili hemi-parezni hod) definira se kao stanje u kojem pacijent ima ravnu nogu u zglobu koljena. U hodu bolesnici zauzetom nogom prave polukrug, koji nalikuje pokretu kose tijekom košnje sijena. To je obično popraćeno savijanjem podlaktice u zglobu lakta. Košnički hod javlja se u slučaju hemiplegije, koja može biti uzrokovana, na primjer, moždanim udarom.
- hodanje pijetlova
Još jedan problem je hod pijetla. Javlja se kao posljedica paralize mišića ekstenzora stopala i prstiju (npr. zbog oštećenja peronealnog živca). Kod pacijenata je primjetan pad stopala, a osim toga, u hodanju pijetla, pacijenti visoko podižu donje udove.
- Ataktički hod
Zategnuti (ataktički) hod znači da su pacijentovi koraci vrlo nesigurni, a njegovi koraci izrazito neravni. Karakteristično za ovu vrstu poremećaja hoda je da bolesnici tijekom hodanja pokušavaju gledati u svoje noge – to je zbog činjenice da doživljavaju proprioceptivne senzorne smetnje zbog kojih ne znaju za položaj udova. Kada hod nije podložan vizualnoj kontroli, ataktički hod pogoršava postojeće abnormalnosti. Kod ovog problema odstupanje je uočljivo ne samo pri kretanju – pacijentima može biti i teško zadržati stojeći stav sa spojenim nogama i zatvorenim očima. Stanja u kojima su poremećene funkcije stražnjih moždina leđne moždine dovode se do hoda stražnjih moždina.
- cerebelarni hod
Nestabilno hodanje sa široko razmaknutim donjim udovima naziva se cerebelarni (mornarski) hod. Kao što naziv govori, uzrokovan je poremećajima malog mozga (npr. tumori ove strukture). U tom slučaju, smetnje u hodu prate i poremećaji držanja, ovisno o mjestu defekta u malom mozgu. U situaciji kada je crv malog mozga oštećen, pacijentov torzo je nagnut unatrag. Još jedno stanje, tj. sklonost padanju prema oštećenju, primjetno je kod pacijenata s oštećenom hemisferom malog mozga.
- Parkinsonova šetnja
Parkinsonov (hipokinetički) hod se viđa kod ljudi s Parkinsonovom bolešću. Kod ove vrste smetnji u hodu bolesnici imaju nagnuto držanje pri kretanju, karakteristično je i da im gornji udovi (za razliku od zdravih osoba) ne balansiraju tijekom hodanja.U parkinsonskom hodu bolesnik se kreće vrlo sporo i malim koracima, a u tijeku ovog problema javljaju se i poteškoće u pokretanju pokreta donjih udova. Značajan problem s ovim poremećajem hoda je povećan rizik od padova.
- Pačji hod
Hod poput patke prilično je karakterističan poremećaj hoda. Tijekom ovog problema pacijenti se primjetno njihaju s jedne strane na drugu. Patologije koje dovode do ovog poremećaja su stanja u kojima postoji disfunkcija mišića kuka, kao što je iščašenje zglobova kuka ili mišićna distrofija.
- hodanje škarama
Škarasti hod je problem u kojem pacijent nehotice prekriži udove tijekom hoda. Cerebralna paraliza može biti uzrok škarastog hoda.
- Chód pląsawiczy
Korejski hod se koristi za opisivanje problema povezanih s nevoljnom koreom. Kretanje pacijenata može biti plesno, a poremećaji donjih ekstremiteta obično su popraćeni problemima kretanja s drugim dijelovima tijela. Na primjer, Huntingtonova bolest može dovesti do koreje.
- Paraparetični hod
Paraparetički hod može biti mlitav ili spastičan. Kod prvog od ovih problema pacijenti doživljavaju pareze donjih udova, a često i padove. U slučaju spastičnog oblika paraparetskog hoda, pacijenti stavljaju svoje donje udove izrazito ukočeno, a može doći i do pomicanja s nogama na tlu.
- Histerični hod
Postoje i situacije u kojima su pacijentovi poremećaji u hodu vrlo nespecifični, osim toga, pacijentovi problemi s kretanjem mogu s vremenom promijeniti svoju prirodu. To je slučaj s poremećajima u hodu povezanim s mentalnim poremećajima, koji se ponekad nazivaju histerični hod. U svom tijeku bolesnici mogu imati atipične pokrete koji se ne mogu pripisati nijednom od gore navedenih smetnji u hodu. Razlozi za takve probleme mogu biti, između ostalog poremećaj konverzije.
Poremećaj hoda: dijagnoza
U slučaju smetnji u hodu važna su dva aspekta: potrebno je pregledati donje udove pacijenta, ali je također vrlo važno obaviti temeljit liječnički razgovor s njim. U slučaju pregleda donjih udova potrebno je procijeniti pokretljivost pojedinih zglobova, kao i provjeriti aspekte kao što su osjet ili intenzitet kože.tetivni refleksi (i fiziološki i mogući patološki).
Anamneza (subjektivni pregled) je vrlo važna jer omogućuje da se dijagnoza poremećaja hoda usmjeri na određeni entitet bolesti. Na temelju dobivenih informacija, pacijenti se mogu uputiti, na primjer, na slikovne studije struktura središnjeg živčanog sustava (npr. u slučaju sumnje na moždani udar ili razvoj multiple skleroze). Drugi pacijenti, za koje se pak sumnja da imaju probleme izravno povezane s donjim udovima, mogu se uputiti na slikovne preglede mišićno-koštanih struktura.
Poremećaj hoda: tretman
Prepoznavanje uzroka smetnji u hodu pacijenta važno je prvenstveno zato što je moguće eliminirati probleme s pokretljivošću liječenjem pojedinca koji je doveo do ovog stanja. Na primjer, pacijentima s Wernicke-Korsakoffovim sindromom može se davati vitamin B1preparati, a pacijentima s multiplom sklerozom mogu se davati lijekovi koji ublažavaju relapse bolesti (tj. poremećaj hoda može biti prolazan, ali u neki pacijenti, uporni. U potonjoj situaciji redovita rehabilitacija oboljelima može donijeti neprocjenjivu pomoć. Ponekad je također korisno za pacijente koristiti opremu koja olakšava kretanje, npr. ortopedske štake ili tzv. šetači (šetači).