Ljutnja je emocija koja je povezana s velikom uznemirenošću i reakcija je, između ostalog, na prelazak osobne granice, prijetnju potrebama ili neuspjeh. Nije to dobra ili loša emocija, svakako je potrebno moći govoriti o emocionalnoj ravnoteži. Saznajte što je ljutnja i kako se nositi s njom!

Ljutnjajeemocijakoja pokazuje da nešto nije dobro za nas, ugrožava našu dobrobit i mobilizira snagu da se nosimo s nepovoljnu situaciju. Ignoriranje vlastitih emocija ili kontroliranje emocija, shvaćeno kao njihovo potiskivanje, često se doživljava kao vrijedna vještina. Međutim, pretvaranje da ne osjećate ništa nema veze sa životnim zadovoljstvom i osobnim razvojem – ljutnja je jedna od osnovnih emocija kojima nas je priroda obdarila. Poput radosti ili tuge, to je intenzivna i prilično kratkotrajna reakcija na određeni podražaj. Pokreće se prilično nepromišljeno - zaobilazi "racionalni dio mozga" i ide ravno prema reakciji u tijelu.

Važno je zapamtiti da ljutnja nije isto što i agresija, a sposobnost da je pokažete i doživite jednako je važno kao i osjetiti ostale svoje emocije. Koliko ljudi i koliko okidača, toliko stupnjeva intenziteta bijesa. Bez obzira na to doživljavamo li blagu iritaciju, frustraciju, ljutnju ili čak mržnju, svako od tih stanja podliježe istim zakonima kao i ostale emocije, odnosno nastaje kao posljedica reakcije na podražaj, eskalira do svoje najveće veličine i pada u tišinu.

Treba imati na umu da je mogućnost doživljavanja takozvanih "negativnih" emocija neophodan element ljudske mentalne strukture.

Kako izražavamo ljutnju?

Ljutnja se najčešće izražava na tri načina:

  • agresivno- reakcije povezane s napadom, na primjer, fizički ili verbalni, koje posljedično prelaze granice drugih ljudi;
  • pasivno- reakcije koje uključuju potiskivanje, pokušaj ignoriranja emocija; obično su povezani s osjećajem velike nelagode, ali ne dovode do poduzimanja radnji za promjenu postojeće situacije;
  • asertivno- reakcija je obično najučinkovitija među navedenima, ali često zahtijeva dodatnu obuku, koja se sastoji u izražavanju ljutnje, upućivanju na vaše potrebe i emocije u odnosu na primatelja ine krši svoje granice.

Ljutnja je, ovisno o kulturnim normama, dobi ili standardima obiteljskog doma, društveno prihvaćena u različitoj mjeri. Zato nam je tako često teško to pokazati. Mala djeca često čuju, na primjer: „Ne ljuti se! Budi pristojan!“ Kad dobiju signal da je nepoželjno pokazivati ​​nezadovoljstvo ili ljutnju. I tako učimo potiskivati ​​ljutnju, ili, naprotiv, uopće ne zadržavamo afekt povezan s ljutnjom, „eksplodirajući“ izvan kontrole iz objektivno trivijalnih razloga, narušavajući osjetljivu emocionalnu ravnotežu. Nemogućnost doživljavanja i pokazivanja ljutnje negativno utječe na mnoga područja života, remeteći psihofizičku dobrobit. S vremenom gubimo sposobnost čitanja onoga što osjećamo, a to postaje destruktivno, uzrokujući poricanje ili agresiju. Paradoksalno, štiteći se od neželjenih emocija, pomažemo im da dominiraju našim životom. Emocionalna neravnoteža uzrokuje napetosti, komplicira društvene odnose ili uzrokuje psihosomatske bolesti.

Čemu služi ljutnja?

Ljutnja je prirodan odgovor na osjećaj prijetnje. Ljutnja u krizi nam daje snagu i motivira nas na borbu ili bijeg. Intenzivna epizoda bijesa nedvojbeno je povezana s visokim troškovima energije, jer aktivira mehanizme u tijelu koji na biološkoj razini trebaju spasiti naše živote. Često, nakon intenzivne epizode bijesa, umor se osjeća i na fizičkoj i na mentalnoj razini, ali je također popraćen osjećajem olakšanja ili "čišćenja".

Ljutnja je često signal da je netko prekoračio našu granicu , često se povezuje s osjećajem nepravde ili kršenjem prethodno dogovorenog pravila. Ljutnja se obično javlja kada naiđemo na prepreku na putu da postignemo nešto što nam je važno. Zato vas, kada razmišljate o ljutnji, potičem da sagledate vrijednosti u koje vjerujemo i koje od njih, kada su narušene, izazivaju ovu ljutnju. Između ostalog, štiti naše potrebe i želje kada im prijete vanjski čimbenici ili mi sami.

Ljutnja je prirodno stanje, a govoriti o tome i pokazivanje je vrijedna vještina . Kroz socijalizaciju učimo potiskivati ​​emocije, uključujući ljutnju, misleći da je to način da ih kontroliramo. Dugoročno se ispostavlja da je kontroliranje ili utjecaj na emocionalno stanje moguće samo kada prepoznamo emocije, u mogućnosti smo ih identificirati i izraziti na adekvatan način. Međutim, kada vidimo da je ljutnja neadekvatna situaciji, ona nam ne služi i na našim odnosima vrijedi raditina njoj.

I potiskivanje i nekontrolirani izljevi emocija destabiliziraju naše psihofizičko stanje.

Ljutnja je izvor vrijednih informacija o nama samimaKada, na što i u kojoj mjeri se naljutimo puno govori o našim potrebama, očekivanjima, osjećaju za djelovanje i samo- prihvaćanje. Ova emocija može biti signal upozorenja o prijetnji, nesigurnosti ili prelasku naših granica. Sposobnost čitanja prvih znakova bijesa olakšava prepoznavanje na što pristajete i što je u skladu s vašim vrijednostima. Ono što ga uzrokuje obično je povezano s osjećajem povrijeđenosti, razočaranja, straha. Vrijedno je zapamtiti da bez obzira u kojoj se mjeri danas možemo nositi sa svojom ljutnjom, naša je odluka što ćemo s njom i koje ćemo zaključke izvući iz onoga što ona govori o nama. Možda bi bilo korisno odgovoriti na pitanje koje vam se misli češće pojavljuju u glavi: "Ti, on, ona, ovo me ljuti" ili "Ja sam ljut"? Trebamo zapamtiti da čak i ako je poticaj koji izaziva emocije vanjski, emocija je naša i o nama ovisi što ćemo s njom učiniti. Mehanizmi koji su evolucijski trebali podržati ljudski opstanak nisu uvijek adekvatni današnjem svijetu, stoga je vrijedno upotrijebiti dosadašnje znanje kako bismo se mogli pobrinuti za emocionalnu ravnotežu.

Vrijedi znati

Kako tijelo reagira na ljutnju?

Ljudsko tijelo može reagirati na specifičan način kada se osjeća ljutito. Pojavljuju se:

  • ubrzano disanje;
  • stezanje u grlu;
  • ubrzani otkucaji srca;
  • intenzivna napetost mišića koja može dovesti do drhtanja tijela;
  • povećana osjetljivost na podražaje;
  • budnost i sklonost traženju signala potencijalne prijetnje;
  • reakcija probavnog trakta, npr. osjećaj pritiska u želucu;
  • stav koji pokazuje da ste spremni za borbu ili bijeg.

Što učiniti kada ljutnja postane destruktivna?

Pojava emocija je prilično nepromišljena. Međutim, ako se poduzmu koraci da se pomogne tijelu da isprazni svoju energiju i/ili smiri tijelo i um, možete pronaći konstruktivan način da ohladite svoju ljutnju. Kada primijetite da vam ljutnja počinje destabilizirati život ili se počinje približavati agresivnom ponašanju, vrijedi upotrijebiti nekoliko tehnika:

1. Poduzmite korakekako biste pomogli u oslobađanju emocionalne napetosti povezane s ljutnjom. Isprobajte različite vrste tjelesne aktivnosti i potražite aktivnost koja vam najviše odgovara. Redoviti uzgojsport, ali i aktivnosti poput vrtlarstva pomažu u smanjenju napetosti, olakšavaju svjesno izražavanje ljutnje i smanjuju rizik od pretjeranog izljeva. Tjelesna aktivnost također ima prednost da kada se koristi ad hoc u situaciji koju je teško kontrolirati ili neadekvatan bijes, također povećava mogućnost korištenja ponašanja koje ne prelazi tuđe granice. Međutim, ako obično imamo poteškoća s iskazivanjem svoje ljutnje, vrijedi pokušati na sigurne načine da je izrazimo kako biste je mogli slobodno doživjeti. Možda bi bilo korisno pronaći mjesto gdje možete slobodno vikati ili plakati.

Jednostavni načini, poput kidanja novina ili pisanja pisma o tome što nas ljuti i zašto, mogu biti uvod u učenje i ukrotiti iritaciju ili bijes.

2. Pokušajte se smiritiKad god je to moguće, vrijedi usporiti tempo svog života i ispitati svoju ljutnju. Poanta nije u tome da ga potisnemo ili se pretvaramo da ga nema, nego da ga svjesno osjetimo. Potičem vas da isprobate jednostavnu tehniku: lezite ili sjedite udobno, ispravite dah i vidite što se događa s vašim tijelom, gdje točno osjećate ljutnju. Provjerite kuca li vam srce brže i ima li na nekom mjestu pritisak ili bol. Neka vam ovo znanje pomogne prepoznati svoju ljutnju. Ovo može biti od pomoći posebno u situacijama kada imate problema s imenovanjem onoga što osjećate ili razlikovanjem vlastitih emocija.

3. Isprobajte tehnike opuštanja . Ako je vaš problem pretjerano i neadekvatno izražavanje ljutnje, isprobajte tehnike opuštanja koje redovito smanjuju emocionalnu napetost. Mogućnosti su brojne: vježbe disanja, autogeni trening koji se sastoji u zatezanju svih dijelova mišića jednog po jednog, tehnike meditacije ili mindfulnessa. Postoji mnogo pristupa literaturi i radionicama koje podučavaju tehnike opuštanja i svatko ima priliku pronaći nešto za sebe.

4. Radite na komunikaciji.Mogućnost razgovora o svojim emocijama, potrebama i očekivanjima povećava šanse da se svjesno osjećate ljutito i da ne eskalirate situacije koje bi mogle predstavljati prijetnju ili prekoračiti vaše granice. Na način komuniciranja s okolinom možete raditi tijekom radionica, interpersonalnih treninga, ali i na terapiji. Bez obzira na to koja metoda će biti prikladna vašim potrebama, vrijedi odvojiti trenutak i pogledati svoje komunikacijske navike.

5. Sudjelovanje u grupama za osobni razvoj, grupama podrškeTijekom ove vrste nastave možete sigurno razvijati nove strategije pod nadzorom stručnjaka,proširite uvid u sferu svojih emocija i razmijenite iskustva s ostalim sudionicima.

6. Trening zamjene agresijeOvo je ponuda za osobe kod kojih izražavanje ljutnje rezultira agresivnim ponašanjem. Ova metoda jača sposobnost kontrole vlastite impulzivnosti i razvija prosocijalno ponašanje. Koristi se od 1970-ih, a njegov učinak je ispravljanje agresivnog ponašanja.

7. PsihoterapijaKada samostalni pokušaji rada sa svojom ljutnjom ne daju očekivane rezultate, vrijedi razmisliti o dubljem obliku rada na sebi, tj. terapiji. Često se poteškoće na području emocija, uključujući ljutnju, rješavaju u terapijskoj ordinaciji. Redoviti rad s terapeutom, otkrivanje i suočavanje s uzrocima emocionalnih problema može poboljšati emocionalno funkcioniranje, društvene odnose i kvalitetu svakodnevnog života.

Važno

Upoznajte svoju ljutnju

U trenucima smirenosti vrijedi analizirati prethodna iskustva ljutnje. Međutim, važno je zapamtiti da se ne radi o razmišljanju o mogućim nepravdama i nepravdama, već o razumijevanju osobnih/individualnih mehanizama koji upravljaju našom ljutnjom.

Kada razmišljate o svjesnom iskustvu, vrijedi si postaviti nekoliko pitanja:

  • Što me ljuti? Što je moj okidač?
  • Gdje u svom tijelu počinjem da se ljutim?
  • Koja bi reakcija u mom tijelu mogla postati znak upozorenja nadolazeće ljutnje?
  • Koje su misli i ponašanje povezani s ljutnjom?
  • Koliko intenzivno - na skali od 1 do 10 - obično se osjećam ljutito?
  • Kako lako pokazati svoju ljutnju na skali od 1 do 10?
  • Kada se ljutim, želim li to sakriti unutra ili, bez obzira na posljedice, to intenzivno pokazujem?
  • Koje su potrebe iza moje ljutnje?
  • Kako ljutnja utječe na moju vezu?

Suočavanje s ljutnjom zapravo je sposobnost da je identificiramo u određenoj situaciji, da imenujemo na što nas želi upozoriti i za što se mobilizirati. Budući da smo u mogućnosti pročitati upozorenje na pravi način, možemo poduzeti odgovarajuće korake da promijenimo za nas nepovoljnu situaciju.

Kategorija:

Psihologija