Više od 13 milijuna ljudi živi u jednočlanim kućanstvima u Poljskoj. Neki su svjesno odabrali samoću, drugi su se razveli, a treći su nakon partnerove smrti usamljeni. Što su stariji, osjećaju se usamljenije. Ali mora li biti tako? Razgovaramo s Katarzynom Miller, psihoterapeutkinjom, o zreloj usamljenosti.

Biti sam ili biti usamljen? Ovo je ogromna razlika. Ljudi koji odluče živjeti sami uživaju u slobodi, njeguju svoje hirovite, imaju mnogo poznanika. Drugačije je s onima koji nisu svojom voljom. Za sebe češće govore „usamljen sam“. Kako se snaći u životu bez druge polovice, možete li pronaći radost u samoći?

Koji je singl stariji od 50?

● KATARZYNA MILLER: Znam vrlo vesele, zadovoljne usamljene ljude u 50-ima. Ali su i manje cool. I oni su, naravno, nesretni. Prosječan samac u ovim godinama je, po meni, malo ogorčen, pomalo zavidan, malo previše povučen, jer … ne štima. A ipak, sve je u tome da budeš svoj. Uživaj u onome što ja volim, u onome što mogu, u onome što znam, sviđalo se to drugima ili ne. Ali to ne znači inat drugima. Radi se o tome da slijedite svoj unutarnji kompas. Također, saznajte kamo kompas vodi druge, jer je to možda zanimljiv način i isplati se pridružiti. Izuzetno je važno ne zaboraviti na sebe, kao što to čine mnoge žene, koje se u potpunosti posvećuju djeci, a potom unucima i nikako sebi. Što sam stariji, to sam više ukorijenjen u životu, to više imam prava biti svoj i slijediti svoje snove.

Često kažemo: "Kad bi starost mogla, a mladost znala" …

● K.M.: To bi bilo strašno. U svim dobima imamo različite zadatke koje moramo ispuniti, a imamo i različite mogućnosti. Gubimo nešto da bismo nešto drugo dobili. Morate to iskoristiti i uživati. Što je s radošću kako godine rastu? Na primjer, zato što sve bolje razumijemo sebe, druge ljude i svijet, znamo što želimo, a što ne, što nam pričinjava zadovoljstvo itd. Ali premalo koristimo to znanje i iskustvo. S godinama smo ogorčeni i ponavljamo: „Bog nije uspio u starosti“. A starost, prije zrela dob, ne bi trebala biti dosadna ili neugodna, već bi trebala biti punina sve mudrijeg života. Mnogo ovisi onaš stav. Vratimo veliku, dužnu vrijednost zrelosti i starosti.

Vrijedi znati

Katarzyna Millerje psihoterapeutkinja, psihologinja, filozofkinja, publicistkinja i pjesnikinja. Više od 30 godina provodi individualnu, bračnu i grupnu terapiju. Također je autorica i koautorica mnogih vrlo popularnih knjiga, uklj. "Želim biti voljen kako hoću", "Biti žena i ne poludjeti", "Bajke razodjevene", "Ne boj se života", "Kraljica života", "Kao pas s mačka“, Napisala je i tri toma pjesama – „Stółek“, „Bol je svila“ i „Vrelo ljubavi“. Trajno povezan s mjesečnikom Zwierciadło. Često gostuju na radiju i televiziji.

Koje su karakteristike dominantne među samcima i među ženama?

● K.M.: Muškarci su često hipohondri. Jako se igraju jedno s drugim, iznimno su zabrinuti za sve što im se događa u životu. Jako volim muškarce, ali oni su sve narcisoidniji. Osim toga, oni su pametni koji sve znaju bolje. Ne u moralnom smislu, već znajući što treba učiniti da svijet bude dobro, kako svijet treba biti uređen. Vole pričati o stvarima koje se ne događaju ovdje i sada. Ne slušaju što se govori. Štoviše, starija gospoda ne vole biti sami. Kad partner ode iz ovog ili onog razloga, traži drugi, jer se ne mogu sami snaći. Slobodne žene su specifične, dobro im ide u životu. Uređeni su, atraktivni, imaju uređene stanove, pune cvijeća, fotografija, lijepih stvari. Muški stan obično ima kauč, TV i nered.

Mnogi samci žive na marginama obitelji i društva. Nikoga ne zanima njihovo mišljenje, ne vodi računa o njihovim potrebama. Što predložiti onima koji su uključeni u takve ovisnosti?

● K.M .: Nacrtao si užasnu sliku. Nažalost, ponekad to čine i ljudi koji imaju partnere, muževe ili žene. Ovisi o osobnosti. Ako imate bilo kakvih interesa, postoji nešto što volimo raditi, želimo čitati, gledati, raspravljati, nema razloga da to ne radimo. Nitko neće iskoristiti nekoga tko to neće dopustiti. Ovo je naše dopuštenje da nas drugi misle kao o het-loopu, odnosno o beznačajnom čovjeku. Ovaj stav uopće nije vezan za samac. Ljudi osjećaju naše slabosti, nedostatak samopoštovanja. Naš stav im govori da nismo sigurni da možemo biti iskorišteni. Osobu koja se ispriča što je živa svi će koristiti. I ispričat će se što se nije dovoljno trudila. Ali postoji još jedan aspekt cijele stvari. U pravu ste, gospođo Anna, kada govorite o nevolji mnogih žena koje žive na margini, ne samo obitelji, nego i društva općenito. Najteže ježene koje su cijeli život radile kod kuće nemaju vlastitih prihoda, osim mirovine od gladi, i ostale su same. Čak bi bilo i ruglo sugerirati osmijeh i punoću osobnosti. Takvima je jednostavno potrebna prava državna pomoć, koju ne dobivaju. Stoga je moj savjet za one koji imaju gdje živjeti, što jesti i koji nisu pogođeni socijalnom isključenošću.

Postoje li razlike između usamljenih ljudi po izboru i onih koji su usamljeni jer je tako ispala njihova sudbina?

● K.M .: Naravno. Ljudi se dijele na one koji kukaju u životu i one koji ne kukaju. Samci po izboru znaju zašto su sami. Vrlo često takav izbor diktira činjenica da ne žele biti s ljudima koji im iz nekog razloga ne odgovaraju. Oni cijene i sviđaju se međusobnom društvu. Također, neki ljudi odlučuju biti sami jer si to mogu priuštiti. Ne treba im financijska potpora, ne moraju tražiti nekoga tko će doprinijeti najamnini. Samci se nužno više žale na svoju sudbinu, često se osjećaju nesretno, imaju uvjerenje da se život loše ponašao prema njima jer su izgubili partnera ili nisu upoznali nekoga s kim bi željeli biti ili tko bi želio biti s njima. “Bad luck” – često čujem od takvih ljudi. I prema sudbini se moramo odnositi kao prema nekome tko nas voli. Recite sebi: "Hvala, u izvrsnoj sam poziciji." Zašto? Jer dok smo živi, ​​svašta se može dogoditi. Ako nam je jako stalo do toga da nam je netko blizak, ne trebamo se previše obazirati na to, jer to može uplašiti kandidata ili kandidata. Ako dobro mislimo o sebi i drugima, fini smo i ljubazni, onda će se naći i partner.

Nekada se smatralo da žena ne bi trebala sama ići u restoran ili kazalište. Kako se promijenila društvena percepcija usamljenih ljudi?

● K.M .: Dovoljno je ući u restoran da vidite koliko se toga promijenilo u tom pogledu. To više nije problem. Žene idu same i u društvu u kafiće i restorane i nitko se ne čudi. Sve češće i sami odlaze.

No također se događa da se žene starije od 50 godina, posebno one privlačne, nevoljko pozivaju u društvo jer su potencijalna prijetnja ženama u vezama.

● K.M .: Po mom mišljenju, to je također stereotip. Postoje sredine koje su međusobno neugodne, zavidne i neprijateljske, bilo da smo u paru ili samci. Sve ovisi o razini, klasi ljudi. Poznajem mnoge samce koji imaju prijatelje različite dobi, samce, u stabilnim vezama, brakovima i nikome ne smeta bračni status svake osobe. To je zato što se ti ljudi ne sastaju radi "lova", već zato što vole biti jedni s drugima, razgovarati, raspravljati, imaju zajedničkih problema. Ovdjesavjet je jednostavan. Ako vas iz nekog razloga tvrtka ne prihvati, potražite drugog. Naša sudbina ovisi o našim izborima. Naravno, možete sjediti i kod kuće i žaliti se da su ljudi neugodni.

Činjenica da je samaca sve više koristi turističke agencije. Koriste li ljudi ponude za samce u potrazi za parom, odnosno ljudi koji misle slično?

● K.M .: Ako tražimo par, najbolje je pronaći osobu koja isto misli. Ako idemo negdje, uživajmo u onome što je ovdje i sada. Hoće li nakon lijepog zajedničkog putovanja biti daljnjih susreta, sasvim je druga stvar. Netko tko je cool na pijesku može biti neprivlačan na pločniku. Ovo se mora zapamtiti. Važno je, a mnogi od nas ne znaju uživati ​​u trenutku, crpiti iz njega. Ako se u datom trenutku osjećamo dobro u tuđem društvu, nastojat ćemo da se taj trenutak ponovi. Morate komunicirati s ljudima, kontaktirati ih i možda veza neće završiti zajedničkim ispijanjem kave.

Svima su potrebna nježnost, zagrljaji, seks. Mnoge žene to nemaju. Osjećaju se nesretno. Što im možete reći da promijene svoje živote?

● K.M .: Prije svega nasmijana, ne hodanje okolo s ustima u potkovici, bacanje neprijateljskih pogleda u stranu, da je mlađi, a drugi ljepši. Ne stiže nikamo. Izađi narodu! Idite u šetnju parkom, razgovarajte s nekim, slušajte što govori. Jamčim da će biti prijatelja, a možda i prijatelja. Da biste pronašli srodnu dušu, vrijedi se malo potruditi, biti otvoren, zainteresiran za druge. Ne morate silom tražiti ljubav ili prijateljstvo, ne nalazite to tako. Morate se zapitati je li samo samac uzrok moje nesreće. Ako se osjećate dobro u sebi, znate biti sami sa sobom, to je neprocjenjivo, jer imate vremena za razmišljanje i za aktivnosti koje volite. Ne smije biti granica da u ovoj dobi ova ili ona dob više nije moguća. Počeo sam skladati pjesme i pjevati ih u kasnim pedesetima. A erotske priče sam pisao u svojim šezdesetima. Ako imamo želje, povjerujmo im da će se ostvariti! Samo ih ispunimo! Nakon pedesete možeš se zaljubiti, vjenčati, početi slikati, vježbati tai chi, možeš se baviti puno strasti, ali moraš živjeti, disati punim plućima, nije briga što će (samo mi mislimo) ljudi reći, jer ovo je naš život, naša sudbina. Po mom mišljenju, život tek počinje s 50 godina.

Bit će vam korisno

Samci nisu samo udovice i udovci

U Poljskoj ima oko 2,5 milijuna samaca starijih od 50 godina. Najveća skupina (1,2 milijuna) su udovci ili udovice. Iz Pentorove studijepokazuje da 34 posto. Poljaci vjeruju da samci žive gore od ljudi u vezama, jer, između ostalog, imaju više posla, žive pod pritiskom obitelji i prijatelja, imaju ograničen pristup kreditima, isključeni su iz društvenog života (ali 13% je suprotnog mišljenja). U međuvremenu, čak 69 posto. samci kažu da su jako sretni. S druge strane - gotovo 1/4 samaca priznaje da je nesretno. Bez obzira na godine, samci se žale na nedostatak društva (47%) i financija.

mjesečnik "Zdrowie"

Kategorija:

Psihologija