Kada ljekarnik može odbiti prodati lijek? Ispada da postoji dosta situacija u kojima zaposlenik ljekarne može ili čak mora odbiti izdati lijek pacijentu. Oni se ne tiču ​​samo odbijanja ljekarnika da proda kontraceptivna sredstva zbog klauzule o prigovoru savjesti. Provjerite kada ljekarnik može odbiti izdati lijek.

Pet godina teškog studija, magistarski rad i šest mjeseci obvezne stručne prakse u ljekarni. To je obrazovanje farmaceuta u Poljskoj, kojeg mnogi ipak doživljavaju kao običnog prodavača lijekova. No, iza tog obrazovanja stoji ogromna odgovornost i prava kojih nisu svi svjesni. Jer ako se od ljekarnika traži racionalizacija i kontrola liječenja, ali i raspolaganje proračunom NHF-a u sklopu provedbe refundiranih recepata, on mora imati pravo pacijentu reći NE u pravom trenutku. Takve su situacije precizno definirane relevantnim propisima, a ljekarnici mogu biti čak i kažnjeni za nepoštivanje.

Kada ljekarnik može odbiti prodati lijek? Zdravstvena klauzula

Zadatak ljekarnika je informirati pacijenta o lijekovima i racionalizirati njegovu terapiju na način da za njega bude sigurna i učinkovita. Kao rezultat toga, Zakon o farmaciji (Pf.) daje djelatniku ljekarne (i farmaceutu i farmaceutskom tehničaru) mogućnost odbijanja izdavanja lijeka ako može predstavljati prijetnju životu ili zdravlju pacijenta (čl. 96.5.1. Pf.). To se također primjenjuje kada postoji sumnja da se lijek može koristiti u nemedicinske svrhe (čl. 96.5.2 Pf.).

Djelatnik ljekarne može odbiti izradu lijeka na recept i ako postoji potreba za promjenom njegovog sastava, za što farmaceut ili farmaceutski tehničar nije ovlašten i nije moguće kontaktirati liječnika (čl. 96.5.4. Pf.) ljekarne također mogu odbiti pacijentu dati lijek koji se izdaje za njega na recept, ako je od njegove pripreme prošlo najmanje 6 dana (čl. 96.5.5. Pf.). Očito, ova odredba proizlazi iz kratkog roka trajanja lijekova na recept, koji obično ne sadrže konzervanse.

Kada ljekarnik može odbiti prodati lijek? Lažni recepti

Sve su češće pojave na ljekarničkom tržištukrivotvorenje recepata. S jedne strane, odnose se na lijekove koji se refundiraju, za koje se naknada iznuđuje. S druge strane, recepti za psihotropne i opojne droge se vrlo često krivotvore. Zadatak ljekarnika je svaki put procijeniti autentičnost recepta. Ako, prema njegovom mišljenju, postoji i sjena sumnje da je zadani recept krivotvoren, on ima pravo odbiti ga provesti. Ali to nije sve …

Ponašanje ljekarnika s potencijalno lažnim receptom regulirano je dvama zakonskim aktima. S jedne strane, to je već spomenuti Zakon o farmaciji, koji u čl. 96.5.3 daje djelatniku ljekarne pravo da odbije izdavanje "u slučaju osnovane sumnje u vjerodostojnost recepta ili potrebe". Precizniji u tom smislu je pravilnik ministra zdravstva o liječničkim receptima, koji kaže da „u slučaju opravdane sumnje da je recept krivotvoren, izdavatelj ga odbija nositi, zadržava ga i o tome odmah obavještava pokrajinsku farmaceutski inspektor, nadležna pokrajinska ispostava Fonda na adresu ljekarne, te po mogućnosti ovlaštena osoba ili pružatelj usluga" (§24).

Kada ljekarnik može odbiti prodati lijek? Psihoaktivne tvari

Lijekovi koji se koriste u liječenju jakih bolova, curenja iz nosa ili kašlja – upravo u njima se najčešće mogu pronaći ove tri tvari: kodein, dekstrometorfan i pseudoefedrin. Svi se mogu kupiti bez recepta. Ispada da ove tri tvari osim terapeutskog djelovanja imaju i … opojni učinak. Korištene u velikim količinama, a ponekad i u kombinaciji s alkoholom, mogu pružiti osjećaje i iskustva usporedive s uzimanjem droga ili dizajnerskih droga. Slijedom toga Ministarstvo zdravstva odlučilo je uvesti propise koji će, s jedne strane, ograničiti prodaju ove vrste pripravaka maloljetnicima, a s druge strane spriječiti njihovu prodaju na veliko za svrha proizvodnje droge.

Na temelju literaturnih podataka i glasova koji su se pojavili tijekom javnih konzultacija, određene su točne količine spomenutih tvari koje trebaju biti dovoljne za učinkovitu terapiju. 720 mg pseudoefedrina, 240 mg kodeina i 360 mg dekstrometorfana – ovo ograničenje sadržaja psihoaktivnih tvari u pakiranju lijekova bez recepta konačno je utvrdilo Ministarstvo zdravstva. Ujedno, ove su vrijednosti postale ograničenje za farmaceute u prodaji ovih tvari, npr. kod izdavanja više manjih pakiranja. Za nepoštivanje ovih propisa, farmaceuti se suočavaju s velikim financijskim kaznama (do 500.000 PLN, u slučaju veleprodaje doproizvodnja lijekova).

Kada ljekarnik može odbiti prodati lijek? Pacijentova dob

Od 1. srpnja 2015. godine propisi nalažu i obvezu farmaceuta i farmaceutskih tehničara da odbiju izdati lijek bez recepta koji sadrži navedene psihoaktivne tvari osobi mlađoj od 18 godina. U slučaju sumnje u dob bolesnika kojem se lijek izdaje, farmaceut ili farmaceutski tehničar ima pravo zahtijevati predočenje dokumenta kojim se potvrđuje starost te osobe. U slučaju odbijanja predočenja dokumenta, zaposlenik ljekarne ima pravo odbiti prodaju lijeka.

Ovo nije jedini put da ljekarnik može pitati pacijenta o njegovoj dobi. Navedeni Zakon o farmaciji daje pravo odbiti izdavanje bilo kojeg recepta ako je osoba koja je s njim došla u ljekarnu mlađa od 13 godina. Opet, u takvim situacijama farmaceut i farmaceutski tehničar imaju pravo zahtijevati izradu dokumenta u kojem se navodi dob takve osobe. Ako takav dokument nije predočen, lijek se ne može prodati.

Jedna od najnovijih izmjena pravilnika je izmjena i dopuna Uredbe o izdavanju lijekova iz ljekarni koju je potpisao ministar zdravstva početkom travnja 2015. godine. U njega je unesena odredba da se hormonski kontraceptivi za internu uporabu, koji imaju kategoriju dostupnosti OTC, izdaju bez recepta osobi starijoj od 15 godina. U praksi to znači da tzv pilula "dan poslije" (u Poljskoj je to samo ellaOne) može se izdati bez recepta samo osobama starijim od 15 godina. Farmaceut ili farmaceutski tehničar može odbiti pustiti ovaj pripravak osobi koja ga, na njegov zahtjev, ne dokumentira.

Kada ljekarnik može odbiti prodati lijek? Klauzula savjesti

Trenutno u našoj zemlji liječnici, stomatolozi, medicinske sestre i primalje imaju pravo odbiti obavljanje određene zdravstvene usluge koja nije u skladu s njihovom savješću - ovi propisi se nazivaju klauzulom savjesti.

U slučaju liječnika i stomatologa, to je sankcionirano člankom 39. Zakona o medicinskom zvanju od 5. prosinca 1996. On kaže da se "liječnik može suzdržati od obavljanja zdravstvenih usluga koje nisu u skladu s njegovom savjesti (…) s tim da ima obvezu naznačiti stvarne mogućnosti dobivanja ove usluge od drugog liječnika ili u drugoj zdravstvenoj ustanovi te tu činjenicu obrazložiti i zabilježiti u medicinskoj dokumentaciji. Liječnik koji obavlja svoju struku na temelju radnog odnosa ili u službi također je dužan unaprijed obavijestiti svog nadzornika "

Medicinske sestre, s druge strane, imaju klauzulu savjesti predviđenu člankom 23. Zakona o sestrinskim i primaljskim zanimanjima od 5. srpnja 1996., prema kojoj se "medicinska sestra, primalja može suzdržati od obavljanja zdravstvene služba koja nije u skladu s njezinom savješću. "

U poljskom zakonu ne postoji analogna odredba koja bi odobrila "klauzulu savjesti" i farmaceutima. Zato se neki od njih pozivaju na članak 53. Ustava Republike Poljske koji svakome jamči slobodu savjesti i vjere. To pravo potvrđuje i presuda Ustavnog suda od 15. siječnja 1991. (U8/90) u kojoj se kaže da „sloboda savjesti ne znači samo pravo na zastupanje određenog svjetonazora, već prije svega pravo na djelovanje u skladu s nečiju savjest, biti slobodan od prisile da djeluje protiv svoje savjesti. ".

Kategorija:

Komplet za pacijenta