Serotoninski sindrom nastaje kao posljedica viška serotonina u tijelu. Obično se ovaj problem javlja kod osoba koje uzimaju određene lijekove, ali je također moguće da problem nastane zbog upotrebe određenih lijekova. Općenito, bolesnici sa serotoninskim sindromom imaju dobru prognozu kada se liječe – pa koja bi stanja trebala dovesti do sumnje da je pacijent razvio serotoninski sindrom?

Serotoninski sindromje primjer jednog od mogućih sindroma droga. Može se pojaviti kod svakog čovjeka, i kod djeteta i kod odrasle osobe. Točna prevalencija serotoninskog sindroma nije poznata jer se neki slučajevi jednostavno zanemaruju.

Prema dostupnim studijama, procjenjuje se da se serotoninski sindrom može razviti u do oko 15% pacijenata koji se predoziraju lijekovima iz skupine inhibitora reciprociranja serotonina (SSRI). Uzimanje previše gore navedenih preparata jedan je od mogućih, ali definitivno ne i jedini uzrok serotoninskog sindroma.

Serotoninski sindrom: Uzroci

Kao što samo ime govori, jedan od neurotransmitera, serotonin, igra ulogu u patogenezi serotoninskog sindroma, točnije, problem nastaje u slučaju viška serotonina u tijelu. U slučaju pretjerane stimulacije ovim neurotransmiterom, serotoninskim 5-HT2A i 5-HT1A receptorima (posebno onima koji su prisutni u strukturama središnjeg živčanog sustava), pacijenti mogu razviti serotoninski sindrom.

Glavni uzrok serotoninskog sindroma je uporaba lijekova koji dovode do povećanja količine serotonina u živčanom sustavu. Klasični primjer za njih su gore spomenuti SSRI (npr. fluoksetin, sertralin ili escitalopram), osim njih, lijekovi sa sličnim, ali drugačijim mehanizmom djelovanja, kao što su inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI) mogu dovesti do povećanje količine serotonina u CNS-u, npr. venlafaksina), tricikličkih antidepresiva (npr. amitriptilin, klomipramin) ili inhibitora monoaminooksidaze (MAO-I, npr. selegilin ili moklobemid).

Navedeni pripravci, koji spadaju u skupinu psihotropnih lijekova, koriste se, između ostalih, u kod depresivnih poremećaja – jedan od onih na koje se sumnjauzroci ovih poremećaja su manjak serotonina u živčanom sustavu i iz tog razloga bi lijekovi koji povećavaju količinu ovog neurotransmitera poboljšali stanje pacijenata.

Stoga se može zaključiti da su pacijenti liječeni farmakološki zbog psihičkih poremećaja najviše izloženi riziku od razvoja serotoninskog sindroma. Takva hipoteza može biti točna, ali treba naglasiti da serotoninski sindrom može biti uzrokovan i upotrebom potpuno različitih preparata, koji također mogu povećati količinu serotonina u živčanom sustavu. Govorimo o lijekovima kao što su:

  • sredstva za suzbijanje kašlja (npr. dekstrometorfan)
  • antiemetici (npr. ondansetron ili metoklopramid)
  • preparati koji se koriste kod migrenskih glavobolja (triptani, npr. sumatriptan)
  • lijekovi protiv bolova (npr. tramadol, petidin ili fentanil)

Ostali pripravci koji mnogo rjeđe, ali također mogu izazvati razvoj serotoninskog sindroma, su antiretrovirusni lijekovi (npr. ritonavir), neuroleptici (npr. risperidon), stabilizatori raspoloženja (kao što su litijeve soli) ili čak antimikrobna sredstva ( npr. linezolid) ili L-DOPA koji se koristi u Parkinsonovoj bolesti.
Pacijenti koji koriste bilo koji od gore navedenih lijekova prije svega mogu biti sigurni - s dozama ovih lijekova prikladno odabranim za potrebe pacijenta, rizik od razvoja opisanih jedinica je stvarno nizak. Drastično se povećava, na primjer, kada pacijent uzima prevelike doze bilo kojeg od navedenih lijekova, ili kada koristi različite pripravke koji povećavaju koncentraciju serotonina u strukturama živčanog sustava (npr. kada pacijent koristi dva sredstva iz skupini SSRI, ili u situaciji kada pacijent koji se kronično liječi od depresije nekim SSRI iznenada - npr. zbog infekcije - počne uzimati značajne količine antitusiva dekstrometorfana).

Serotoninski sindrom - zanimljivo - ponekad se nalazi u pacijenata koji sami nisu uzimali niti jedan od gore navedenih lijekova. Riječ je o situaciji u kojoj se ovaj sindrom javlja kod novorođenčeta: zabilježeni su slučajevi te mogućnosti i zabilježeni su kod djece majki koje su tijekom trudnoće uzimale neki od navedenih preparata.

Ne samo uzimanje određenih lijekova može dovesti do serotoninskog sindroma. Također može biti uzrokovan uzimanjem raznih lijekova koji u konačnici povećavaju količinu serotonina u živčanom sustavu – primjeri takvih supstanci su LSD, kokain, ecstasy iamfetamini.

Serotoninski sindrom: simptomi

Obilježje serotoninskog sindroma je da se njegovi simptomi brzo razvijaju - čak i unutar samo nekoliko sati. Općenito, simptomi serotoninskog sindroma grupirani su u tri različite kategorije:

  • Autonomni simptomi serotoninskog sindroma

Među njima su poremećaji kao što su: zimica, pojačano znojenje, ubrzan rad srca, mučnina, proljev i porast krvnog tlaka. Osim njih, postoji i značajno povećanje tjelesne temperature bolesnika – karakteristično za serotoninski sindrom – (groznica u ovoj jedinici može i prijeći 41 Celzijev stupanj).

  • Simptomi serotoninskog sindroma u obliku psihičkih problema

Ova skupina uključuje simptome kao što su jaka agitacija, tjeskoba, halucinacije ili hipomanija. Tijekom pojedinca također može doći do poremećaja svijesti u obliku zbunjenosti, pa čak i kome.

  • Somatski simptomi serotoninskog sindroma

Ova skupina uključuje probleme povezane s neuromišićnim sustavom, kao što su drhtanje, pojačani refleksi tetiva i pojava mioklonskih pokreta i ukočenost mišića kod pacijenata.

Tijekom vremena (osobito u odsutnosti liječenja), pacijenti mogu razviti komplikacije serotoninskog sindroma. Rizik njihove pojave povezan je i s hipertermijom i s produljenim kontrakcijama mišića. Među komplikacijama jedinice spominje se nekoliko opasnih pojava kao što su:

  • metabolička acidoza
  • rabdomioliza (razgradnja mišićnih stanica)
  • napada
  • zatajenje bubrega
  • DIC (sindrom diseminirane intravaskularne koagulacije)

Serotoninski sindrom: dijagnoza

Trenutno ne postoji test - na primjer u obliku laboratorijskog testa - koji bi omogućio pouzdanu dijagnozu serotoninskog sindroma. U dijagnostici problema glavna je upotreba pronalaženja kompilacije simptoma karakterističnih za serotoninski sindrom, kao i dobivanje informacija da je pacijent uzimao supstancu prije pojave ovih tegoba koje mogu dovesti do serotoninskog sindroma.

Serotoninski sindrom obično dovodi do karakterističnih simptoma, međutim, liječnici i dalje moraju provoditi diferencijalnu dijagnozu pacijenata.

U diferencijaciji serotoninskog sindroma uglavnom se uzima u obzir sljedeće:

  • Neuroleptički maligni sindrom
  • drugi sindromi uzrokovani lijekovima (npr. simpatomimetički sindrom)
  • maligna hipertermija
  • toplinski udar
  • meningitis

Serotoninski sindrom: Liječenje

Prestanak uzimanja lijekova koji su doveli do serotoninskog sindroma od temeljne je važnosti u liječenju serotoninskog sindroma. Takav postupak može već biti dovoljan, ali ako se stanje bolesnika ne poboljša unatoč prestanku uzimanja lijekova, može se primijeniti terapija ciproheptadinom (ovaj pripravak je antagonist 5-HT2A serotoninskih receptora).

Kod pacijenata sa serotoninskim sindromom, također je važno kontrolirati različite bolesti povezane s ovom osobom. Benzodiazepini (npr. lorazepam) se mogu davati pacijentu kako bi se smanjila pretjerana agitacija kod pacijenta.

U slučaju pacijenata s visokim krvnim tlakom i onih s prebrzim otkucajima srca, mogu se primijeniti pripravci kao što su esmolol ili natrijev nitroprusid.

Također je vrlo važno kontrolirati hipertermiju - u tu svrhu pacijente se može rashladiti fizičkim sredstvima (npr. hladnim oblozima), tjelesna temperatura im se također može smanjiti upotrebom lijekova koji smanjuju napetost mišića.

Pacijenti se mogu iznenaditi zašto se ovdje ne spominje upotreba antipiretika za snižavanje tjelesne temperature pacijenata. Pa, ovo nije previd - u slučaju serotoninskog sindroma, ovi lijekovi jednostavno nisu učinkoviti u borbi protiv groznice.

Serotoninski sindrom: prognoza

Dobra prognoza pacijenata koji razviju serotoninski sindrom i koji se liječe može se opisati kao dobra. Uz odgovarajuću terapiju, procjenjuje se da je rizik od smrti bolesnika sa serotoninskim sindromom manji od 1%.

Osim toga, vrijedno je spomenuti da bolesnikove bolesti mogu nestati vrlo brzo, čak i unutar 24 sata nakon prestanka uzimanja lijeka (ili lijekova), što je dovelo do pojave serotoninskog sindroma.

Kategorija:

Ostalo