Imunoterapija je metoda liječenja koja uključuje mobilizaciju stanica imunološkog sustava pacijenta za borbu protiv raka.
Učinkovit ljudski imunološki sustav može prepoznati stanice raka i trebao bi ih uništiti (baš kao bakterije, virusi ili drugi mikroorganizmi). Međutim, učinkovit imunološki sustav također ima mehanizme za inhibiciju njegove prekomjerne aktivnosti. Ova regulacija je neophodna kako imunološki sustav ne bi postao preaktivan, t.j. samoozljeđivanje. Rak koristi ovaj mehanizam kako bi ugasio aktivnost imunološkog sustava. Imunoterapija je odgovorna za deblokiranje mehanizama inhibicije imunološkog sustava. Obnavlja se sposobnost prepoznavanja stanica raka i tijelo se može boriti protiv bolesti. Imunoterapija je prilično nov pristup u liječenju raka, još uvijek nije poznato zašto je učinkovita samo kod nekih pacijenata.
Kod pacijenata s kolorektalnim karcinomom, imunoterapija se koristi kada se dijagnosticira genetski poremećaj koji se naziva nestabilnost mikrosatelita (MSI-H, koji je rezultat kvara sustava za popravak DNK).
Nuspojave imunoterapijskog tretmana
Imunoterapija ne djeluje izravno na stanice raka, već na stanice imunološkog sustava, aktivirajući ga. Tijekom liječenja imunološki sustav može biti pretjerano aktiviran, što može rezultirati autoimunim upalnim komplikacijama. Stoga je vrlo važno obavijestiti onkologa o svim kroničnim upalnim bolestima prije liječenja. Autoimune bolesti mogu pogoršati svoj tijek tijekom imunoterapije. Najčešće nuspojave imunoterapije su na koži, probavnom sustavu, endokrinim žlijezdama (štitnjača, gušterača, hipofiza, nadbubrežne žlijezde), jetri i plućima.