Je li sigurno voziti automobil s implantiranim kardioverter-defibrilatorom (ICD)? Mnogi pacijenti si postavljaju ovo pitanje. Što kažu propisi? Na pitanja vozača ICD-a odgovara dr. hab. n. med. Michał Mazurek, stručnjak Sekcije za srčani ritam poljskog kardiološkog društva.
Prije postupka implantacije kardioverter-defibrilatora, pacijenti se pitaju kako će uređaj i postupak utjecati na njihove živote. Hoće li moći voziti automobil? Hoće li se njihovi životi radikalno promijeniti? Sve sumnje razbija dr hab. Michał Mazurek.
Mogu li voziti auto s implantabilnim kardioverter-defibrilatorom (ICD)?
Da, i morate! Danas je teško ne iskoristiti osnovna civilizacijska dostignuća. Implantirani uređaj bi nam trebao pomoći u životu, zaštititi ga, spasiti ga u kritičnom trenutku, a ne poslovično "kugla i lanac" koji ga u značajnoj mjeri komplicira.
Vrijedi se prisjetiti da danas, prije donošenja odluke o ugradnji uređaja, pacijenti često jasno daju do znanja da im je jedan od najvažnijih kriterija hoće li nakon zahvata moći voziti automobil. U Sjedinjenim Državama nemoguće je normalno funkcionirati bez automobila, a u Poljskoj je automobil danas uobičajeno prijevozno sredstvo i sve dostupnije dobro.
Dakle, moguća zabrana vožnje može imati izravan utjecaj na pacijentovu odluku o ugradnji uređaja, a kasnije i na njegov život (obrazovanje, posao, zarada, kvaliteta života, psihičko stanje), potencijalno ograničavajući njegovu autonomiju. To pak može dovesti do nepoštivanja liječničkih preporuka.
Postoji li rizik?Rizik uvijek postoji - pacijenti s kardioverter-defibrilatorom izloženi su tzv. "Iznenadna onesposobljenost" povezana s mogućnošću po život opasne ventrikularne aritmije koja može dovesti do hemodinamske nestabilnosti (pad krvnog tlaka, nesvjestica, pa čak i iznenadna smrt).
To bi mogao biti uzrok prometne nesreće. U Kanadi je proveden niz znanstvenih studija kojima se procjenjuje rizik ozljeđivanja (sebi i drugih) od strane osobe sa srčanom bolešću i ugrađenim kardioverter-defibrilatorom. Uistraživanje je uzelo u obzir nekoliko ključnih parametara, kao što su:
- vrijeme za volanom (privatni naspram profesionalnih vozača)
- vrsta automobila (osobni automobil, kamion itd.)
- godišnji rizik od takozvane "iznenadne onesposobljenosti" (kako je gore definirano i ovisno o osnovnoj bolesti)
- vjerojatnost izazivanja "iznenadne onesposobljenosti" nesreće, što može dovesti do tjelesnih ozljeda ili smrti ljudi koji su sudjelovali u nesreći.
Na temelju ovih čimbenika kreirana je matematička formula na temelju koje je utvrđeno da društveno prihvatljivi godišnji rizik od nanošenja štete drugim osobama od strane vozača s defibrilatorom-kardioverterom ne smije biti veći od 0,005 %.
Kardioverter-defibrilator (ICD): ograničenje vožnje
| Vrsta prevencije iznenadne srčane smrti | Privatni vozač | Profesionalni vozač | |
| implantacija ICD-a | primarni | 1 mjesec | trajno |
| sekundarni | 3 mjeseca | trajno | |
| Zamjena ICD-a | primarni | 1 tjedan | trajno |
| sekundarni | 1 tjedan | trajno | |
| Zamjena ICD elektrode | primarni | 1 mjesec | trajno |
| sekundarni | 1 mjesec | trajno | |
| Vrsta ICD terapije | Privatni vozač | Profesionalni vozač | |
| ICD terapija | dovoljno | 3 mjeseca | trajno |
| neadekvatno | dok se problem neadekvatnih terapija ne riješi | trajno |
Što znači primarna ili sekundarna prevencija iznenadne srčane smrti?
Iznenadna srčana smrt najčešće je uzrokovana trajnom, hemodinamski nestabilnom (koja vodi do nesvijesti) ventrikularnom tahikardijom ili ventrikularnom fibrilacijom. Ako je pacijent imao epizodu ventrikularne aritmije opasne po život, na primjer ima povijest srčanog zastoja i uspješne reanimacije, tretiramo ga kao pacijenta u tzv. sekundarnoj prevenciji iznenadne srčane smrti.
Predlažemo da se takvom pacijentu ugradi kardioverter-defibrilator kako, pojednostavljeno rečeno, "ne umro drugi put". Znamo da rizik koji pacijent nemabroj preživjelih od druge/sljedeće epizode srčanog zastoja je vrlo visok.
S druge strane, postoji mnogo pacijenata koji nikada nisu imali epizodu po život opasne ventrikularne aritmije i nikada nisu bili reanimirani. Međutim, znamo da njihova osnovna bolest značajno povećava (u usporedbi sa zdravom populacijom) rizik od po život opasnih ventrikularnih aritmija. To su, primjerice, bolesnici s teškim postinfarktnim oštećenjem srca, raznim kardiomiopatijama i genetski uvjetovanim aritmogenim sindromima. Ovim pacijentima nudi se implantacija uređaja u tzv. primarnoj prevenciji iznenadne srčane smrti.
Treba imati na umu da je rizik od ventrikularne aritmije (a time i adekvatne intervencije uređaja) značajno veći među pacijentima s ugrađenim uređajem u sekundarnoj prevenciji (u usporedbi s primarnom prevencijom) te da kardioverter-defibrilator djeluje simptomatski, tj. privremeno prekida po život opasne ventrikularne aritmije i ne liječi osnovnu bolest.
Što znači odgovarajuća ili neadekvatna intervencija uređaja? Mogu li voziti nakon ICD intervencije?
Ako je intervencija uređaja bila adekvatna, uređaj je ispravno radio, odnosno prepoznao je i zaustavio VT i/ili fibrilaciju. Problem nije sama intervencija uređaja, već činjenica da se javlja ventrikularna aritmija. Poremećaji ritma povezani su s osnovnom bolešću bolesnika. Svaka intervencija uređaja zahtijeva hitnu kardiološku kontrolu radi potvrđivanja pojave po život opasnih ventrikularnih aritmija, moguće proširenje dijagnostike i liječenja uzroka nastanka/pojačanja srčanih aritmija. Preporučuje se tromjesečno razdoblje odgode u upravljanju motornim vozilom nakon odgovarajuće intervencije kardioverter-defibrilatora.
Ako je intervencija uređaja bila neadekvatna, tj. nije uzrokovana ventrikularnom aritmijom, također je neophodna hitna kardiološka kontrola. Njegova je svrha prvenstveno potvrditi neadekvatnost terapije uređajem, pronaći uzrok takve intervencije (npr. fibrilacija atrija s vrlo brzim ventrikularnim djelovanjem, kvar defibrilacijske elektrode, itd.), te nastaviti s izbjegavanjem sličnih intervencija u budućnosti (npr. značajno usporavanje fibrilacije atrija, reagiranje na reprogramiranje uređaja, modificiranje farmakoterapije, zamjena nefunkcionalne elektrode novom, itd.)
U slučaju neadekvatne intervencije uređaja, pacijent se može vratiti vožnji automobila odmah nakon rješavanja problema uzroka neadekvatnih terapijakardioverter-defibrilator (tablica).
Kada nakon implantacije, zamjene uređaja/elektrode, možete li sjesti za volan?
Ugradnja kardiovertera-defibrilatora je postupak. Ostaje rana koja mora zacijeliti. U početnom postoperativnom razdoblju rubovi rane mogu se odvojiti, može se pojaviti hematom, elektrode se mogu dislocirati. Preporuča se pričekati određeno vrijeme prije nastavka normalnih aktivnosti (uključujući vožnju) kako bi se osigurao pravilan proces ozdravljenja. Detaljno je opisano u gore spomenutom EHRA stručnom konsenzusu.
Za sekundarnu prevenciju, preporuča se da se suzdržite od vožnje oko tri mjeseca, za primarnu prevenciju i mjesec dana zamjene elektrode, te tjedan dana za zamjenu uređaja. Naravno, ovo su općenite preporuke i svakom pacijentu treba pristupiti individualno. Detaljne preporuke za pacijente najčešće daje osoblje implantacijskog centra tijekom kontrolnih posjeta.
Trebate li vezati sigurnosne pojaseve?
Naravno da jest. Sigurnosni pojasevi su obavezni - nema iznimke od ovog pravila. U prvom razdoblju, kada preporučamo vožnju automobilom od jednog do tri mjeseca (razdoblje cijeljenja rana), pacijent će voziti na strani suvozača. Pojas će tada biti s desne strane, na ramenu – neće trljati niti na neki drugi način ometati zacjeljivanje rane, koja je najčešće na lijevoj strani. Kasnije, nakon što je rana ispravno zacijelila, pojas s vozačeve strane ne predstavlja prijetnju implantiranom uređaju i može vam spasiti život u slučaju nezgode.
Stručnjak
Autor: Privatna arhiva
Na pitanja vozača ICD-a odgovara dr. hab. n. med. Michał Mazurek, stručnjak Sekcije za srčani ritam poljskog kardiološkog društva.