- Cyberbullying: definicija
- Što je cyberbullying?
- Cyberbullying: vrste
- Počinitelji internetskog zlostavljanja
- Kako se zaštititi od internetskog zlostavljanja?
- Kako odgovoriti na cyber m altretiranje?
- Cyberbullying: kaznena odgovornost
- Cyberbullying - gdje pronaći pomoć?
Cyberbullying (cyberbullying, cyberstalking) je vrsta nasilja korištenjem interneta i elektroničkih sredstava komunikacije, npr. Mobiteli. Cyberbullying je prijetnja koja se može podijeliti u nekoliko vrsta i koja svake godine širi svoj opseg, zahvaćajući sve veći dio populacije, posebice one koji češće koriste nove tehnologije. Čitajte o internetskom m altretiranju, saznajte više o vrstama internetskog zlostavljanja i naučite kako odgovoriti na internetsko m altretiranje.
Cyberbullying: definicija
Cyberbullying(od engleskogcyber bullying, cyberstalking ) je ponašanje koje, korištenjem novih komunikacijskih i informacijskih tehnologija, ima za cilj naštetiti datu osobu ili grupu. Nekada se vjerovalo da cyberbullying uglavnom doživljavaju mladi: mladi i djeca, no sve je više i odraslih žrtava ove vrste nasilja. Razvoj tehnologije i gotovo kontinuirani pristup internetu rezultiraju poremećajem omjera između stvarnog i virtualnog života, između odnosa izgrađenih u stvarnosti i onih koji se provode uglavnom ili samo u cyber prostoru.
Revolucija u društvenim odnosima koju je uvela popularizacija interneta čini se nezaustavljivom. Međutim, tempo kojim se te promjene odvijaju značajno otežava razvoj adekvatnih strategija djelovanja u kibernetičkom prostoru, što bi spriječilo da postane meta kibernetičkog kriminala. Proces naše prilagodbe IT revoluciji, posebno u emocionalnom, društvenom i međuljudskom aspektu, još uvijek traje i za sada će zahtijevati od nas da budemo vrlo oprezni.
Tempo razvoja tehnologije olakšava doživjeti internetsko zlostavljanje na teži način kao i počiniti ga.
Kada pokušavate razumjeti što je stvarno cyberbullying, vrijedi se pozvati na osnovne informacije o nasilju kao takvom. U velikoj smo mjeri navikli nositi se s nasiljem u stvarnom svijetu, čak i na intelektualnoj razini. Sve više smo u mogućnosti prepoznati fizičko ili seksualno nasilje.Obično to povezujemo s fizičkom prijetnjom, u mogućnosti smo identificirati počinitelja i žrtvu, imamo strategije koje nas donekle štite od nasilja i poznajemo, barem na osnovnoj razini, zakonsku regulativu na tu temu. Drugačije je u slučaju cyberbullyinga.
Ono što uspavljuje budnost u slučaju cyberbullyinga je iluzija da je prijetnja manja, budući da obje strane nemaju fizički kontakt. Istina je da cyberbullying ima strašne posljedice kao i nasilje u stvarnom svijetu, ali ovaj put je pronašao novi način izražavanja kroz tehnologiju. Ono što ga karakterizira je brzina kojom se mogu širiti štetne informacije ili kompromitirajuća fotografija. Također čini da se osoba koja doživljava nasilje osjeća stalno izloženom daljnjim napadima. Bez obzira na doba dana i gdje se žrtva zapravo nalazi u virtualnom svijetu, "pohod protiv nje" možda je još uvijek u tijeku. Potpuno uklanjanje ovog sadržaja često je teško, a ponekad čak i nemoguće. Lakoća s kojom se naknadni agresori mogu pridružiti oštećenoj strani ne samo da pomaže počiniteljima da podijele odgovornost, čime je omalovažavaju, već i potiče eskalaciju nasilničkog ponašanja. Relativno niska društvena kontrola ovog fenomena, posebno kada su njegova djeca i adolescenti žrtve, dodatno povećava ionako neravnomjernu raspodjelu moći između žrtve i počinitelja. Roditelji i skrbnici djece koja doživljavaju cyberbullying često nisu svjesni što se događa u virtualnom prostoru njihove djece, što učinkovito odgađa sposobnost adekvatnog reagiranja.
Što je cyberbullying?
Cyberbullying ne ostavlja nikakve tragove na tijelu, često je neprimjetan od okoline, usvaja suptilne metode utjecaja, postupno eskalirajući. Međutim, posljedice za žrtvu su stvarne: osjećaj prijetnje, bespomoćnosti ili poniženja pravi je problem za nekoga tko je postao objekt cyber-pravednika. Lako nam je prijeći preko čina virtualnog nasilja, ali ono se temelji na mehanizmima koje poznajemo godinama, iako odnos žrtva-počinitelj često nije očit u virtualnom svijetu.
Zlonamjerni komentari, uznemiravanje neželjenim porukama, objavljivanje sadržaja koji bi se mogao shvatiti kao kompromitirajući često funkcioniraju u smislu nedužne šale, no to su samo neke od aktivnosti koje bi se mogle nazvati manifestacijom cyberstalkinga. Događa se da počinje nevino izjavom na internetu sa zlonamjernim, nepravednim komentarom, a završava radnjama koje nose obilježja progona. Rezultati ovog tipaiskustva uglavnom imaju negativne ili čak opasne posljedice u stvarnom životu.
Vrijedi znatiCyberbullying: vrste
Cyberbullying je fenomen koji se stalno mijenja, ali njegovi najčešći oblici uključuju:
- snimanje videozapisa i fotografiranje protiv nečije volje;
- objavljivanje fotografija i videozapisa drugih ljudi bez dopuštenja;
- slanje lažnih informacija kako bi se diskreditirala ili posramila određena osoba;
- uznemiravanje, ismijavanje, ponižavanje ili čak uhođenje putem interneta ili mobilnog telefona;
- korištenje govora mržnje prema određenoj osobi ili grupi;
- prijetnja, ucjena, prijetnja;
- provala u tuđi račun e-pošte, društveni profil itd.;
- lažno predstavljanje druge osobe (krađa internetskog identiteta, na primjer lažno predstavljanje djeteta, itd.);
- pisanje uvredljivih komentara na društvenim mrežama, forumima, blogovima itd.;
- stvaranje uvredljivog internetskog sadržaja.
Cyberbullying je fenomen koji se razvija jednako dinamično kao i tehnologija, stoga treba očekivati da će se već spomenutim oblicima uskoro morati dodati i druge vrste njegovih manifestacija.
Počinitelji internetskog zlostavljanja
Događa se da počinitelj namjerno želi nauditi drugoj osobi, istovremeno pokušavajući u ovoj situaciji nešto osvojiti za sebe. Što ga zapravo pokreće? Često je to potreba za prepoznavanjem u određenom okruženju, npr. u skupini vršnjaka, ponekad oponaša ponašanje drugih, pridružujući se već postojećem činu agresije. Događa se i da nas strah da postanemo žrtva tjera da se stavimo u ulogu počinitelja – ova strana sustava povezana je sa snagom i osjećajem moći, u ekstremnim slučajevima razlog se ispostavlja kao potreba za kontrolom. tuđa stvarnost. Ono što djeluje kao katalizator aktivnosti počinitelja je lažni osjećaj anonimnosti ili čak nekažnjivosti. Uostalom, objavljivanje tuđe fotografije snimljene u sportskoj svlačionici ne izgleda isto kao šamar.
Iluzija da je nanesena patnja i iskustvo štete samo virtualno olakšava eskalaciju čina agresije i sudjelovanje u naknadnim radnjama.
U ovoj situaciji često se može primijetiti fenomen primiranja, koji su psiholozi dobro opisali u kontekstu fizičkog ili psihičkog nasilja. Osoba koja je počinila relativno blagi čin nasilja lakše će ili čak vjerojatnije ponoviti. Što češće prelazimo svoje i tuđe granice,što manje počnu raditi naše unutarnje kočnice. Stoga se povećava vjerojatnost da ćemo češće i više koristiti nasilje. Imajte to na umu sljedeći put kada objavimo težak komentar ispod fotografije prijatelja.
Prilikom razmatranja motivacije počinitelja u slučaju djece i adolescenata, vrijedno je uzeti u obzir razvojne norme. Čimbenici poput ograničene sposobnosti uočavanja uzročno-posljedične veze ili razvoja empatije utječu na korištenje internetskog zlostavljanja. Djeci je često teško primijetiti koliko njihova aktivnost u virtualnom svijetu može biti štetna za druge. Stoga je važno zapamtiti važnost uloge skrbnika i učitelja u suočavanju s cyberbullyingom među mladima. Obično su počinitelji cyberbullyinga osobe s niskim društvenim kompetencijama, koje se teško nalaze u međuljudskim odnosima “samo” korištenjem društveno prihvatljivih metoda. Često je sklonost korištenju ove vrste agresije povezana s niskim samopoštovanjem i očajničkim pokušajem izgradnje vlastitog imidža na račun drugih. Reagiranje što je brže moguće na čak i blage manifestacije agresije te educiranje i modeliranje primjerenog ponašanja u kontekstu novih tehnologija najučinkovitija je metoda minimiziranja štete koju može prouzročiti cyberstalking.
Kako se zaštititi od internetskog zlostavljanja?
Ako sumnjate da ste bili žrtva cyberbullyinga, sadržaj o vama ili voljenoj osobi se pojavio na internetu, ne ostajete ranjivi. Uvijek možete prijaviti slučaj policiji, u svakoj pokrajini postoje policajci posebno određeni za borbu protiv cyber kriminala. U takvoj situaciji važno je zadržati sve dokaze, odnosno e-mailove, SMS poruke, screenshotove (print screenove), poveznice na stranice na kojima se pojavio sadržaj koji se odnosi na stvar. Uvijek je vrijedno zatražiti intervenciju administratora određenog foruma ili portala, obično već u ovoj fazi možete se prilično učinkovito nositi s agresorom. Također je često preporučljivo ograničiti svaki kontakt s počiniteljima.
Iako počinitelji često osjećaju anonimnost u virtualnoj stvarnosti, zapravo nitko nije anoniman na internetu, a mogućnost identificiranja agresora radi u korist oštećene strane.
Također je vrijedno podsjetiti da kada se osjećamo bespomoćno, posramljeno i, kao posljedicu radnji počinitelja, nemamo dovoljno snage da se izborimo za sebe, uvijek možemo kontaktirati, često anonimno, s ne -vladine organizacije da ih podržavaju ljudi koji doživljavaju cyber prostor. Temeljii udruge ovog tipa pružaju pouzdane informacije o tome koje mjere se mogu poduzeti u konkretnoj situaciji, pružajući i pravnu i psihološku podršku. Važno je zapamtiti da, bez obzira na psihološke posljedice cyberbullyinga, uvijek postoje opcije za podršku.
Kako odgovoriti na cyber m altretiranje?
Ako svjedočite cyberbullyingu, kao u slučaju fizičkog nasilja, pokušajte ne ostati ravnodušni. Razmislite o organiziranju podrške za žrtvu koja bi se mogla osjećati bespomoćno u ovoj situaciji. Vrijedno je pokazati jasan stav o tom pitanju, a ne širiti nasilan sadržaj i prijaviti stvar, na primjer, administratoru određene web stranice ili foruma. Važno je da počinitelj ne dobije javno prihvaćanje, treba čuti da povrijediti nekoga nije bezazlena šala.
Cyberbullying: kaznena odgovornost
Iako ne postoje posebni propisi koji posebno reguliraju pitanje cyberbullyinga, njegovi počinitelji mogu biti kažnjeni na temelju odabranih odredaba kaznenih, građanskih i sitnih kaznenih djela. Među zabranjenim radnjama su, među ostalim uznemiravanje (čl. 107. Zakona o prekršajima), psovke (čl. 141. Zakona o prekršajima), prijetnje (čl. 190. i čl. 191. Kaznenog zakona), elektronička provala (čl. 267. i 268. Kaznenog zakona), povreda imidža (članak 23. i 24. Građanskog zakona) i povreda časti (članovi 212. i 216. Kaznenog zakona).
VažnoCyberbullying - gdje pronaći pomoć?
Ispod su brojevi telefona i e-mail adrese na koje će djeca, tinejdžeri i roditelji dobiti pomoć u borbi protiv cyberbullyinga. Podaci su predstavljeni na web stranici Bezpieczna Szkoła Cyfrowa - www.cyfrowobbezpieczni.pl, koja je dio projekta kreiranog uz potporu Ministarstva nacionalnog obrazovanja i usmjerenog na poboljšanje internetske sigurnosti.
Linija za pomoć djeci Ombudsmana za djecu- tel. 800 12 12 12
Linija za pomoć za djecu i mlade- tel. 116 111, web stranica: www.116111.pl
Telefon za roditelje i nastavnike u vezi s internetskom sigurnošću- tel. 800 100 100, web stranica: www.800100100.pl
Tim stručnjaka Znanstvene i akademske računalne mreže- mjesto gdje se ilegalni sadržaj može prijaviti na Internetu - adresa e-pošte: [email protected]