Hiperurikemija može biti posljedica urođenih i stečenih uzroka - genetski poremećaji i neadekvatna prehrana mogu dovesti do nje. Prekomjerna razina mokraćne kiseline u tijelu može biti asimptomatska, ali također može dovesti do bolesti povezanih sa značajnom boli, kao što su bubrežni kamenci ili giht.

Hiperurikemija( hiperurikemija ) je povećana razina mokraćne kiseline u krvi. Mokraćna kiselina je tvar koja nastaje tijekom metabolizma spojeva kao što su purinske baze ili nukleinske kiseline. Njegovo izlučivanje iz organizma događa se uglavnom uklanjanjem mokraćne kiseline zajedno s urinom, dok mali dio (oko 25%) odlazi u probavni trakt i iz njega se uklanja zajedno s fecesom.

Iz njega se uklanja fiziološki proizvedena mokraćna kiselina u tijelu i tada njezina koncentracija u krvnom serumu ne prelazi normalnu granicu, a to je 7 miligrama mokraćne kiseline u decilitru krvi. U situaciji kada sadržaj ove tvari u krvi prelazi gore navedenu vrijednost, postaje moguće dijagnosticirati hiperurikemiju. Javlja se i kod muškaraca i kod žena svih dobi, jer se hiperurikemija može pojaviti na mnogo različitih načina.

Hiperurikemija: uzrokuje

Hiperurikemija se obično javlja na jedan od tri načina. Prvi je povećana proizvodnja mokraćne kiseline, drugi je njezino smanjeno izlučivanje i povezano povećanje njezine koncentracije u krvi, a treći mehanizam je kombinacija dvaju prethodno spomenutih.

Hiperurikemija se može pojaviti i kao posljedica bolesti koje postoje u bolesnika od njegova rođenja, i razviti se u vezi s teretima stečenim tijekom života pojedinca. Smatra se da je primarna hiperurikemija posljedica genetski uvjetovanih enzimskih poremećaja povezanih s metabolizmom purinskih spojeva. Primjer ove vrste problema je Lesch-Nyhanov sindrom. Može se dobiti i hiperurikemija - uzroci povišenih razina mokraćne kiseline u krvi u ovom slučaju mogu biti:

  • hipertenzija,
  • upotreba određenih lijekova (npr. petlja i tiazidni diuretici, ciklosporin, acetilsalicilna kiselina ili etambutol),
  • jesti hranu bogatu purinima (npr.crveno meso),
  • hipotireoza,
  • zatajenje bubrega,
  • prekomjerna konzumacija alkohola,
  • pretilost

Sasvim neobična stanja također mogu dovesti do hiperurikemije. Prvi je tzv sindrom lize tumora koji se može pojaviti nakon primjene lijekova protiv raka. Ovo stanje je posljedica povećane razgradnje stanica, a hiperurikemija je jedan od njegovih simptoma. Drugi mogući uzrok povećane razine mokraćne kiseline u krvi također je iznimno visok … fizički napor.

Hiperurikemija: simptomi

Sama hiperurikemija ne mora dovesti do pojave bilo kakvih tegoba kod pacijenata, štoviše – čak 2/3 osoba s povišenom mokraćnom kiselinom ne razvija nikakve simptome hiperurikemije. Bolesnici ne doživljavaju nikakve zdravstvene probleme sve dok se ne razviju komplikacije hiperurikemije - najčešće giht i nefrolitijaza.Tijekom gihta se u zglobovima nakupljaju kristali natrijevog urata koji na kraju dovode do razvoja upale ovih zglobnih struktura. Bolesnici s gihtom mogu patiti od:

  • jaka bol i ukočenost u zglobovima,
  • smanjena pokretljivost u zahvaćenim zglobovima,
  • crvenilo i oticanje zglobnih struktura.

Još jedno stanje koje hiperurikemija može uzrokovati je nefrolitijaza. Naslage koje stvaraju giht mogu biti male i izlučivati ​​se iz tijela zajedno s urinom, dok se veće formacije mogu nalaziti u strukturama mokraćnog sustava i dovesti do bolesti kao što su:

  • jaka bol (lokalizirana na raznim mjestima, npr. u lumbalnoj regiji, abdomenu ili preponama),
  • mučnina,
  • bol prilikom mokrenja,
  • krv u urinu,
  • poteškoće s mokrenjem.

Hiperurikemija: dijagnostika

Sama hiperurikemija se dijagnosticira mjerenjem koncentracije mokraćne kiseline u krvi. Ponekad se kod pacijenata kod kojih se sumnja na hiperurikemiju naručuju i pretrage urina. Ostali testovi koji se provode u bolesnika koji mogu imati povišene razine mokraćne kiseline ovise o njihovim simptomima. Na primjer, kod osoba s gihtom moguće je prikupiti tekućinu iz zahvaćenih zglobova za analizu, u kojoj je moguće otkriti prisutnost kristala natrijevog urata. S druge strane, u dijagnostici bolesnika sa sumnjom na bubrežnu urolitijazu mogu se koristiti slikovni testovi, poput ultrazvuka, koji omogućuju vizualizaciju lokaliziranihnaslage u mokraći.

Hiperurikemija: liječenje

Liječenje hiperurikemije nije uvijek potrebno. Za osobe kod kojih ovo stanje ne dovodi do simptoma, liječenje se obično započinje tek kada razina mokraćne kiseline u krvi prijeđe 12 mg/dL.

Situacija je drugačija za pacijente koji su razvili giht zbog hiperurikemije. U ovom slučaju liječenje je dvojako: pacijentima se daju lijekovi za zaustavljanje napada gihta (kao što su kolhicin ili nesteroidni protuupalni lijekovi), kao i pripravci za prevenciju kasnijih epizoda bolesti. U liječenju prevencije napadaja gihta koriste se lijekovi koji smanjuju koncentraciju mokraćne kiseline u plazmi. Kao predstavnici ove skupine mogu se davati alopurinol, febuksostat, benzbromaron i probenecid, no liječenje hiperurikemije ne uključuje samo farmakoterapiju. Bolesnici bi također trebali paziti na konzumaciju tvari koje mogu dovesti do povećanja razine mokraćne kiseline u krvi – poput određenih namirnica (kao što su iznutrice, crveno meso ili slatki proizvodi s visokim udjelom fruktoze) i alkohola. Kako bi se smanjio rizik od hiperurikemije, potrebno je i pravilno liječiti druga stanja bolesnika (npr. visoki krvni tlak ili dijabetes), a kod pretilih osoba postoji potreba za mršavljenjem.

Kategorija:

Kardiologija