- Odjeća prema raspoloženju
- Otkrivanje sebe je proces
- Odjeća govori puno o nama
- Haljina naspram osobnosti
- Radionice osobnog razvoja
- Napravite mjesta za novu odjeću
Odjeća je poput posjetnice. To može biti manifestacija stanja duše ili trenutnog raspoloženja, oružje u borbi ili štit protiv svijeta. Pogledajte što je u vašem ormaru i bolje upoznajte sebe. Razmislite o tome, možda biste željeli promijeniti nešto u svojoj odjeći i u… životu.
Otvaram ormar … stojim sa strane i gledam njegov sadržaj okom nepristranog promatrača. Tu je siva košulja haljina i tamnoplava jakna, par bijelih košulja i mekani, nježni veste. Puno stareodjećekoju više ne nosim i neke nove koje još nisam nosila (ne znam zašto). Hipi bluze i izlizane traperice kriju se između tamnoplavih, sivih i "uljudnih" suknji. Haljine su nedavno stigle. Na primjer, prozračni, orijentalni stil, ukrašen šljokicama, koji sam nosila samo jednom, iako ovdje "živi" šest mjeseci. Što pokazuje moja garderoba? Zašto neke stvari ne nosim iako mi se sviđaju, a druge vise beskorisno, iako mi se već dugo ne sviđaju? Što ova raznolikost govori o meni? Možda imam nered u duši … ili mi možda jednostavno nedostajestil ? Trebam li uživati ili brinuti o tome? - Svakako treba uživati! - sa smiješkom se smiruje psihologinja Hanna Wieloch. - Nitko od nas nije monolitan i nema obveze nošenja jedne uniforme. Važno je u kojoj je mjeri naš stil usklađen s onim što je unutra u ovom trenutku.
Odjeća prema raspoloženju
Ako imamo puno bogatstva i puno se toga događa u našim životima, raznolik stil je u skladu s tim. Poanta je odijevati se prema okolnostima, ali i u skladu s trenutnim raspoloženjem. Tijekom radionica o stilu, Hanna Wieloch i dr. Bogna Szymkiewicz pomažu ženama da bolje razumiju same sebe. Igrajući se s garderobom, polaznici radionice imaju priliku upoznati svoja ograničenja i otkriti svoje prednosti. Kako se pokazujem svijetu? Što mi se sviđa u svom stilu, a što me sputava? Što bih želio promijeniti … u svom životu iuodjeći ? Pitanja su na koja traže odgovore, pokušavajući pronaći stil koji će najbolje podržati kreativni potencijal žene u datom trenutku života. U tu svrhu terapeuti koriste metode procesno orijentirane psihologije. Simboličnim redom u ormaru dolaze do svojih klijenata sa skrivenim problemima i pokušavaju ih riješiti.
-Svatko od nas ima svoj identitet, odnosno nešto što smatramo „ja“. Žena misli, na primjer, da je njezina dominantna uloga majka i da se treba u skladu s tim odijevati. Drugi dijelovi njezine osobnosti, poput ženstvenosti, mogu se potisnuti, objašnjava dr. Bogna Szymkiewicz. - Morate izvući zaboravljene dijelove i spojiti ih. Na poslu koristimo metaforu. Molimo dame da zamisle da u sebi imaju nekoliko likova i da svaka od njih želi nešto drugačije.
VažnoOtkrivanje sebe je proces
Procesno orijentirana psihologija je terapijska metoda koju je 1970-ih pokrenuo američki psiholog Arnold Mindell. To je jedna od humanističkih terapija koja se fokusira na mogućnost promjene ponašanja i ponovne izgradnje osjećaja životnog zadovoljstva i ispunjenosti. Njegov je cilj integrirati odbačene aspekte osobnosti i razviti nove načine suočavanja s problemima. Psiholozi orijentirani na proces koriste maštu i kreativnost klijenta u terapiji - npr. crtanje, spavanje i rad na tijelu.
Odjeća govori puno o nama
Dijalog počinje: na primjer, jedan dio mene kaže "moraš nositi udobne cipele", a drugi - "ali želim nositi visoke pete!" Poanta nije u tome da bilo tko od njih pobijedi, već u tome da cijenite različite aspekte svog "ja" i da sebi date pravo na različitost. Prije nego što ovaj unutarnji dijalog započne, terapeuti od vas traže da izvedete jednostavnu vježbu pod nazivom "Čija garderoba?". Zadatak je stajati po strani i gledati svoju odjeću na daljinu, kao potpuni stranac. - Tko je osoba koja ih nosi? Kako je zamišljam? Gdje je u životu ta osoba?, objašnjava Hanna Wieloch. - Gledam što ima u ormaru, a što nedostaje. Što mi više ne paše, čega bih se htjela riješiti, a što je stvarno „moje“. - Jednom je jedna od sudionica primijetila da u njezinoj garderobi visi uglavnom prozračna odjeća, kao za princezu iz bajke. I nastavila: "Ovo je osoba koja puno dobiva od života, ali ne stvara svoj život." Druga žena je priznala: "Odijeli u mom ormaru su za Pepeljugu, za nekoga tko bi trebao izgledati skromno i služiti drugima." I postavlja se vrlo važno pitanje: žele li oni samo igrati takvu ulogu u životu? Većinu odjeće biramo prema svojim instinktima, usvojenom uzorku ili uzorcima koji su inherentni našoj podsvijesti. Razmislite zašto nas privlače te, a ne druge stvari, i zapitajte se: "Tko me stvarno odijeva?" Možda partner, možda moja majka, ili možda neki čuvar u meni koji me sprječava da posegnem za odjećom koju želim nositi.
- Dama, profesionalno ispunjena osoba, na visokom položaju, odjevena kao Siroče Marija. U nekom trenutku je shvatila da se iza tog unutarnjeg glasa, koji je ograničava u životu, krije njezina maćeha, koja ju je odgojila, nametnula takav stil - prisjeća se Hanna Wieloch.
Haljina naspram osobnosti
Postoje mnoge ovisnosti između odjeće i osobnosti. Odjećom jačamo svoje dobre strane, komuniciramo sa svijetom tko smo i kakav nam je humor, ali se često jednostavno skrivamo iza odjeće. Ako u ormaru prevladavaju voluminozne trenirke i veste na izvlačenje, to može značiti da se njihova vlasnica povlači iz života, potiskuje neke dijelove svoje osobnosti. Zašto to radi? - Obično između onoga što je u nama i naše odjeće postoji nekakav dijalog, neka napetost. Tijekom radionica pokušavamo doći do te napetosti. Ono što stavljam na sebe je jungovska “persona”, odnosno dio mene koji želim pokazati svijetu. Ujedno, ako me svijet ovako vidi, to će kasnije postati potvrda da sam to ono što jesam. Moj stil me počinje definirati ne samo za druge, već i za mene. Jako ga je teško promijeniti - objašnjava dr. Bogna Szymkiewicz. Promjene uvijek započinjemo revizijom uvjerenja o sebi. Hanna Wieloch i dr. Bogna Szymkiewicz to čine igrajući se svojom maštom. Primjerice, tjeraju vas na razmišljanje o tome što najviše iritira tuđi izgled. Jedna žena je jednom rekla da ne voli "one djevojčice s ružičastim haljinama i visokim potpeticama, takve samozadovoljne Barbie lutke". Kad je počela analizirati taj osjećaj, bilo joj je iritantno što si uopće mogao biti zadovoljan. Bila je osoba uvjerena da od sebe treba puno očekivati i stalno se kažnjavati. Osjećaj zadovoljstva bez razloga za nju je bio veliko otkriće. Nakon radionice nije se presvukla u ružičastu odjeću, već si je počela dopuštati više slobode, kako u životu tako i u odjeći.
Bit će vam korisnoRadionice osobnog razvoja
Dr. Bogna Szymkiewicz i Hanna Wieloch vodile su vlastite radionice "Počisti u ormaru" u Zakladi Women's Place u Varšavi, koje su pomogle ženama da otkriju vlastiti stil u odjeći, a ujedno podržale osobni razvoj koristeći psihologiju i moda s druge strane.
Napravite mjesta za novu odjeću
Svjestan pregled garderobe pružit će nam mnogo informacija. Na primjer, možemo otkriti da postoje samo stvari za šetnju s djecom. Drugdje vise samo službena odijela. Zapitajmo se želimo li doista svoj život ograničiti samo na jednu ulogu? Čestospremamo odjeću koju smo davno "prerasli" vjerujući da ćemo se vratiti u "našu" veličinu. Ili je možda bolje da ih se riješite i poradite na prihvaćanju sebe u novoj veličini? - Tako se simbolično opraštamo od starih stvari s našim damama - objašnjava dr. Bogna Szymkiewicz. - Molim vas, zamislite ih da ih izvade iz ormara, pogledaju ih i odluče žele li ih baciti. Zatim izvodimo ritual: prisjećamo se što se dobroga dogodilo u našem životu kada smo nosili ove stvari, zahvaljujemo im se i opraštamo se. Tek sada je moguće započeti nešto novo. Koliko često spremamo neku odjeću zbog osjećaja. Oni nas drže. U međuvremenu, kada u životu napravimo prostor za nove, novo će doći. Ormar je samo metafora koja lako pokreće maštu. Baš kao u bajkama. Inače… zanimljivo je da u bajkama krojači i postolari predstavljaju ljudsku sposobnost preobrazbe. Oni simboliziraju naš potencijal za transformaciju. Pogledam još jednom u svoju garderobu. Već sigurno znam od čega ću se rastati. Odmah dobivate više prostora. Pogled mi opet pada na haljinu sa šljokicama. Visi ušuškan između debelog džempera i tamnoplave jakne, kao da čeka. To je kao intrigantan upitnik. Tko zna… možda ga nosim sutra?
mjesečnik "Zdrowie"