Pomozite razvoju web mjesta, dijelite članak s prijateljima!
Verbalna komunikacija je osnovni oblik međuljudske komunikacije. O tome uglavnom ovise naši dobri odnosi s članovima obitelji, suradnicima i ostalim ljudima oko nas. neverbalna komunikacija, t.j. govor tijela može postati izvor zbrke. Pročitajte što je verbalna komunikacija.
Verbalna komunikacijadio je međuljudske komunikacije, koja se sastoji od još jednog važnog čimbenika - neverbalne komunikacije, tj. govora tijela, kontakta očima, izraza lica i gesti.
Ispostavilo se daverbalna komunikacijane čini većinu naših poruka, jer je čak 65% njih neverbalno. Zaključak je da je verbalna komunikacija, koja je jednostavno govorni jezik (ali uključuje i slušanje, čitanje, pisanje – svaka komunikacija temeljena na riječi), prilično loša i nepotpuna i ponekad potpuno nedovoljna u svakodnevnom životu.
Na primjer rečenica koja prenosi naizgled jednostavne informacije; "Morate natočiti gorivo u automobil", ovisno o tome kako se govori i kojim se govorom tijela nadopunjuje, imat će potpuno drugačije značenje.
Što je verbalna komunikacija?
Da bi se verbalna komunikacija uopće odvijala, mora postojati:
- pošiljatelj poruke, tj. govori;
- primatelj, adresat poruke, tj. slušatelj - slušanje, u kontekstu verbalne komunikacije, jednako je važno kao i govor. Sposobnost aktivnog slušanja (za razliku od pasivnog slušanja) znači da se prenesena informacija može obraditi;
- jezik, tj. kod koji koriste govornici i slušatelji, razumljiv za oboje.
Verbalna komunikacija u rudimentarnoj verziji također se javlja kod nekih životinja, npr. čimpanza.
Važnu ulogu u verbalnoj komunikaciji imaju:
- Sadržaj izjave- povezan je s vokabularom i pošiljatelja i primatelja poruke. Na primjer, koristimo različite riječi kada se obraćamo malom djetetu, a različite riječi - za nadzornika na poslu. Da bi se poruka prenijela, potrebno je voditi računa o jezičnoj ispravnosti i preciznosti poruke.
- Tečnost govora- na prijem poruke utječe tečnost govora, npr. bilo koji prekid može oslabiti poruku.
- Parafraziranje- mijenjanje riječi saslušane poruke kako bismo bili sigurni da smo je ispravno razumjeli.
- Moduliranje i naglasak- odnosno, kao što je već spomenuto, način na koji je poruka naglašena može biti važniji primatelju od sadržaja samog govora. .
- Iloczas- proces smanjenja ili produljenja vremena izgovorenih riječi.
Kako komunicirati u vezi?
Glazba tijekom trudnoće ili komunikacija s nerođenim djetetom
Morbidna sramežljivost čini život vrlo teškim
Uloga slušanja u verbalnoj komunikaciji
Ne radi se o sluhu, tj. o aktivnosti koja se javlja zahvaljujući receptorima sluha. Primatelj poruke može imati jako dobar sluh i čuti da netko razgovara s njim, a da uopće ne obrađuje informaciju. Ako je to slučaj, komunikacija jednostavno ne dolazi. Dakle, slušanje, tako istinito, je dekodiranje onoga što čujete. Razlikujemo pasivno slušanje i aktivno slušanje.
Pasivno slušanje- možete reći da je to samo slušanje. S pasivnim slušanjem se bavimo kada je motivacija slušatelja na vrlo niskoj razini, doslovno govoreći - slušatelj ne mari za informaciju (pa čak ni za govornika), ili su mu misli zaokupljene nečim drugim i ne može usmjeriti pozornost dovoljno na poruci.
Aktivno slušanje- u ovom slučaju um slušatelja je usredotočen i iskorišten u mnogo većoj mjeri. Slušatelj ne samo da obrađuje informaciju koju je čuo, već se istovremeno može i upoznati sa stavovima, stavom ili osjećajima govornika. Slijedi njezin način razmišljanja. I u ovom trenutku on prima i također koristi neverbalnu komunikaciju.
Razumije izraze lica i geste govornika, te parafrazira sebe kako bi naglasio svoju suradnju/razumijevanje s govornikom. Sve to dovodi ne samo do prijenosa i pravilnog prijema verbalne poruke, već i komunikacije na razini emocija i osjećaja. Razgovarati o osjećajima nije lako.
Često kada vas pitaju "Što osjećaš?" ne možemo odgovoriti. Teško je istovremeno izraziti svoje stavove i mišljenja kao i stanje duha. Stoga se verbalna komunikacija mora nadopuniti neverbalnom komunikacijom kako bi komunikacija među ljudima bila potpuna.
komunikacijske barijere
Ponekad se dogodi da je prijenos informacija poremećen. Barijere koje se pojavljuju naputem prijenosa poruke, tj. komunikacijska buka, može biti fizička ili psihička, npr.
- Kulturne razlike- one se sastoje u tome da je svaka osoba odgajana u drugom okruženju, drugačijoj političkoj situaciji, u drugoj kulturi, i štoviše, opterećena je svojom prtljaga iskustava. Stoga istu poruku različiti ljudi mogu percipirati potpuno drugačije. Na primjer, u Bugarskoj "kimanje" znači negativno, itd.
- Poteškoće u percepciji- poruka može biti poremećena činjenicom da sugovornik govori prebrzo, nerazgovijetno, koristi mentalne kratice koje su nam nerazumljive.
- Stereotipi- na primjer, spremnije i pažljivije slušamo nekoga tko nam je, na neki način, autoritet nego nekoga do koga nam nije previše stalo . Čini nam se da prvi može pružiti važne informacije, dok drugi "ne zna".
- Dobrobit- naš vlastiti oblik, fizički i mentalni, može utjecati na razinu naše koncentracije, motivacije, ljubaznosti, itd.
- Selektivnost pažnje- iz zadane poruke hvatamo samo detalje koji nas zanimaju. Koncentriranje na određene niti može ozbiljno iskriviti prenošene informacije.
- Nemogućnost decentracije- drugim riječima, nedostatak empatije. Netko tko svu svoju svijest usmjerava na sebe nije sposoban usvojiti drugo gledište osim svog vlastitog. Moguće je potpuno razumjeti sugovornika usvajanjem njegove/njezine perspektive.