Pomozite razvoju web mjesta, dijelite članak s prijateljima!
Svaka kronična osoba zna da mora redovito posjećivati liječnika, prolaziti preglede i redovito uzimati lijekove. Nažalost, malo se govori o pravilnoj prehrani osoba s kroničnim bolestima. Pogledajte koja pravila vrijede za prehranu kod kroničnih bolesti.
Hrana treba osigurati sve potrebne hranjive tvari. Nažalost, mnogi kronični bolesnici se ne hrane pravilno. Neki ljudi nemaju snage pripremiti zdrav obrok, drugi imaju problema sa žvakanjem, nedostatak apetita. Često sama bolest ili uzimani lijekovi otežavaju apsorpciju hranjivih tvari, što dovodi do pothranjenosti. Organizam kronično bolesne osobe funkcionira nešto drugačije od zdrave osobe i ima drugačije potrebe.Kronična bolestpovećava potražnju za energijom. Što duže traje, pacijent dulje uzima lijekove, češće se poremeti metabolizam, a samim time i lošija apsorpcija proteina, ugljikohidrata ili masti. Za neke bolesti dobivamo specifičneprehrambene preporuke . Za druge moramo osigurati da prehrana bude vrlo raznolika, da osigurava tvari potrebne za izgradnju, rekonstrukciju i rad stanica, te za lučenje hormona i enzima.
Dijeta za kronične bolesti - 6 važnih elemenata
Prehrani kronično bolesne osobe ne smije nedostajati proteina, ugljikohidrata, zdravih masti, vitamina, minerala i adekvatne količine vode.
Proteinkoji pacijentima najviše treba je zdrav protein, tj. bogat egzogenim aminokiselinama koje tijelo ne proizvodi. Oni uključuju, između ostalih leucin, izoleucin, valin, lizin. Kompletan skup ovih aminokiselina nalazi se u proteinima životinjskog podrijetla (meso, jaja, mlijeko) i u mahunarkama. Ove aminokiseline su odgovorne za izgradnju i rad mišića. Njihov nedostatak (npr. valina) dovodi do poremećene koordinacije pokreta, nedostatka apetita. Manjak lizina dovodi do atrofije mišića, dekalcifikacije kostiju, oslabljenog imuniteta i osjetljivosti na virusne infekcije.
Ugljikohidrativaš su primarni izvor energije. U procesu metaboličkih promjena pretvaraju se u glukozu koja je gorivo za stanice tijela. Važna uloga ugljikohidrata je oksidacija masnih kiselina u ugljični dioksid i vodu. Ako je u prehraninedovoljno ih, stvaranje ketonskih tijela zakiseljavajući organizam. Proizvodi od krupnih žitarica sadrže 60-80% čistih ugljikohidrata, ali također daju vlakna, vitamine i minerale (magnezij, kalcij, fosfor). U povrću ima 3 do 30% ugljikohidrata. Sirovo povrće je najvrjednije i treba ga jesti 5 puta dnevno. Voće, koje uglavnom sadrži jednostavne šećere, jedemo dva puta dnevno.
Mastisu građevni blokovi staničnih membrana i koriste se za transport određenih vitamina i hormona. Bez njih neće biti dobre apsorpcije vitamina A, D, E i K iz gastrointestinalnog trakta. Najbolje masti za kronične bolesnike su ulja i maslinovo ulje. Izbjegavajte životinjsku masnoću.
Vitamini- baš kao i esencijalne aminokiseline, ne proizvode se u našem tijelu (osim vitamina D). Moraju se dostaviti s hranom. Nedostatak vitamina dovodi do poremećaja biokemijskih promjena. Vitamini su vrijedni antioksidansi koji nas štite od slobodnih radikala. Osim toga, neki od njih ublažavaju simptome određenih bolesti, npr. koenzim Q podržava rad srca, a vitamin D potiče dobro zdravlje kostiju.
Mineralne solisadrže elemente potrebne za stvaranje kostiju, rad mišića i živčanih stanica, lučenje hormona i enzima koji utječu na cjelokupno zdravstveno stanje. Makronutrijenti su: natrij, kalij, kalcij, fosfor, magnezij, klor, sumpor i željezo. Mikronutrijenti, elementi u tragovima su: selen, cink, bakar, mangan, jod, fluor, kob alt, molibden. Ima ih u mlijeku, cjelovitim žitaricama, kakau, povrću, voću, mesu.
Voda- bez odgovarajuće hidratacije, krv neće pravilno teći kroz unutarnje organe. Dehidracija može dovesti do pada krvnog tlaka, nesvjestice i bubrežne disfunkcije. Bolesnici često ne osjećaju žeđ, ali treba piti. Dnevna potrošnja vode je najmanje 1,5 litara.
Važno