Anna već nekoliko godina živi u Berlinu. Prije trudnoće i poroda nije imala iskustva s njemačkom zdravstvenom službom. Koji su standardi zdravstvene zaštite preko zapadne granice? Koje se pretrage rade tijekom trudnoće? Promiče li Njemačka prenatalno testiranje i prirodno rođenje? Pročitajte što ju je iznenadilo, a što razočaralo?

Možda zvuči čudno, ali iako sam bila u tridesetima, nisam osjećala da je vrijeme za dijete. Činilo se da još imam vremena. Možda zato što sam se udala s 33 godine i kao "svježe" udana žena još uvijek sam se osjećala mladom. Osim toga, ionako se dogodila velika promjena u mom životu - otišli smo u Berlin, jer je tvrtka za koju oboje radimo otvorila svojupodružnicu u Njemačkoj , a Grzegorz, moj muž, postao joj je šef. Tek kad su neke od mojih mlađih prijateljicazatrudnele , shvatila sam da imam 38 godina i da je ovo posljednji poziv za bebu. Počeli smo se prijavljivati ​​za njih. Nekoliko mjeseci radila samtestove na trudnoću- i ništa. Počeo sam se brinuti. Test sam ponovno radila 1. lipnja, na Dan djeteta, ujutro. Opet nije pokazao nikakvu trudnoću. Bacila sam ga u smeće i razočarana se vratila u krevet. Muž me zagrlio i počeo tješiti. Onda me nešto pogodilo. Ustao sam i izvadio test iz smeća. Na njemu su bile dvije crtice!

Prenatalni testovi u Njemačkoj su besplatni

Nekoliko dana kasnije posjetio sam liječnika. Nisam tražila poljskog ginekologa, samo sam otišla u najbližu ordinaciju. Našao sam finog i ljubaznog doktora koji je studirao u Sovjetskom Savezu. Isprva je pokušavala prevesti nepoznate riječi na ruski, ali sam brzo savladala njemački trudnički vokabular. Upućena sam na osnovne pretrage (krvna grupa, HIV, infektivna žutica, rubeola, klamidija). Svi su bili besplatni, odnosno pod standardnim zdravstvenim osiguranjem. Kao i kod svih liječničkih pregleda. Liječnik me također vrlo rano obavijestio o mogućnosti prenatalnih pretraga (također besplatnih). To je standard u Njemačkoj. Do 12. tjedna trudnoće morala sam odlučiti želim li raditi invazivne. No, nisam se odlučila jer sam znala da ću ga ipak roditi i ako beba ima Downov sindrom (zbog mojih godina rizik je bio velik). A o drugim manama uopće nisam razmišljao. Do danas se sjećam liječničinog čuđenja kada je čula vlč.moja odluka. Za nju je to bilo potpuno neshvatljivo.

Moderni ultrazvuk trudnoće

U redu. U 22. tjednu trudnoće bili smo na pregledu koji je bio nešto kao vrlo detaljan ultrazvuk (sa ekranom na cijelom zidu!). Svi unutarnji organi, poput srca s komorama i pretkomora, bili su jasno vidljivi. Onda smo doznali da se radi o djevojci i to 90 posto. nema ozbiljnih bolesti. Grzegorz je bio jako dirnut, pogotovo jer je Kasijin nos bio potpuno istog oblika kao i njegov! Tijekom cijele trudnoće osjećala sam se odlično i osim mučnine u prvom tromjesečju ništa me nije mučilo, čak ni žgaravica ili žudnja. Oh, oprostite: ovo je bio jedini put da sam nazvala svog muža i zamolila ga da mi kupi čips s okusom slanine jer sam ga jako gladna. Bilo je to … dan prije poroda!

U Njemačkoj trudnice uživaju izvrsnu zdravstvenu njegu

Trudnice u Njemačkoj imaju veliku brigu. Osiguranje ne pokriva samo posjete i pretrage, već i mnoge posebne aktivnosti, poput plivanja, trbušnog plesa i akupunkture. Čekaonice i uredi prepuni su besplatnih letaka s informacijama gdje pronaći liječnika, primalju i odgovarajuću nastavu. Škola poroda za žene je također besplatna. Samo partner plaća ako želi sudjelovati. Oboje smo išli u školu, ali škola me malo razočarala – nije bilo dovoljno konkretnih informacija i previše meditacije, vizualizacije i sličnog “misticizma”. Ali možda zato što trudnica može dobiti informacije i praktične savjete od svoje primalje. Tri mjeseca prije poroda, svaka trudnica osigurana ima osobnu primalju koja dolazi kući radi osnovne pretrage (npr. pretrage urina) i naravno odgovara na pitanja. Ona ne dolazi do poroda, ali nakon poroda pazi na novopečenu majku još dva tjedna. To je veliki "izum", nepoznat u Poljskoj. Takvu primalju možete pitati za sve, ona će vam pokazati kako da presvučete svoju bebu, stavite je na grudi, okupate, šišate nokte itd. Ja sam odabrao Poljakinju. Puno mi je pomogla dajući mi mnogo savjeta.

Porod u društvu rodbine

Meni i Grzegorzu je od samog početka bilo očito da smo rođeni zajedno. U svakom slučaju, u Njemačkoj je prisutnost oca tijekom poroda toliko prirodna da se za to nitko i ne pita. Tamo su žene koje rađaju često u pratnji cijele obitelji, uključujući i tinejdžere! Nekoliko tjedana prije poroda ušli smo u bolnicu. Svaka bolnica organizira tjedne sastanke za buduće roditelje – voditelj bolnice priča o odjelu, odgovara na pitanja, pokazuje sobe. U bolnici po našem izboru, rodilištenedavno preselio u novu zgradu tako da je sve bilo novo i čisto. Prilikom prijave u bolnicu također smo se pobrinuli za sve formalnosti - zahvaljujući tome nismo gubili vrijeme na birokraciju kada je radna operacija započela.

Izvanredna oprema rađaonice

Tijekom cijele trudnoće trebala sam roditi carskim rezom. Shvatila sam da je prvi porod u ovoj dobi dovoljna indikacija za carski rez. - Carski rez? I iz kojeg razloga? - iznenadio se doktor kad sam to spomenuo. I to je bilo 3 tjedna prije roka! Pa lijepo – pomislio sam – tako “ugledne” godine i bez snižene cijene! A porod se brzo približavao. 3 dana zakašnjenja, u noći 15./16. veljače 2005., probudio sam se u dva jer sam osjetio bol. Znao sam da počinje. Nakon sat vremena kontrakcije su bile redovite, iako rijetke. Probudila sam muža i otišli smo u bolnicu. Odmah su nas odvezli u rađaonicu. Pregledao me dežurni liječnik, predstavili su se buduća primalja i šegrt. U jednoj rađaonici nalazila se kada, kupaonica, očev kutak (stolica i stol), velike lopte…

Prirodni porod

Dok kontrakcije nisu bile jako bolne, hodale smo hodnikom, ali onda više nisam imala snage za to. Kad su bolovi postali nepodnošljivi, zatražila sam epiduralnu (nadoknađuje zdravstveno osiguranje). Prije je primalja spojila oksitocin, a pripravnica je pitala želim li klistir (radi se samo uz pristanak rodilje). Oboje su bili jako dragi. Nas četvero smo lijepo razgovarali tijekom anestezije. Kad je prestao raditi, završila je i smjena moje primalje. Ostala je još sat vremena, ali je onda morala otići (posjetila me sutradan). Zamijenila ju je primalja koja je došla iz Poljske, ali me nije toliko bilo briga da sam s njom uopće razgovarao… na njemačkom. Kontrakcije su trajale više od sat vremena. Došao je doktor (iz Južne Amerike) i on i primalja su pritiskali trbuh, a Kasia ipak nije htjela iskočiti. Na kraju su rekli da ćemo pokušati posljednji put i onda će morati koristiti "Zange" (klešta). Toliko me uplašio da sam mobilizirao posljednje snage i tri minute prije 15 sati Kasia se pojavila na svijetu. Grzegorz je prerezao pupkovinu. Kolega ga je ranije uplašio da su rezači jako tupi, pa se moj muž jako potrudio i to je bilo gotovo za tren. Grzegorz je bio uz mene cijelo vrijeme i to mi je jako trebalo. Sama njegova prisutnost, činjenica da sam ga mogla držati za ruku, razveselila me. Kasia mi je stavljena na prsa, a onda ju je babica odnijela na mjerenje i vaganje. Za to vrijeme doktor je malo zašio međicupuklo je (nije urezano, jer očito mala pukotina bolje zacjeljuje). Primalja je obukla Kasiju i snimila nas nekoliko polaroidnih fotografija. Dobili smo čestitku s fotografijom, Kasijinim otiskom stopala i dobrim željama. Onda su svi otišli i nas troje smo ostali sami. Nakon sat vremena odvedeni smo u postporođajnu sobu.

Luksuzna i udobna postnatalna soba

U dvokrevetnoj sobi nalazilo se: kupaonica, tv, stol i stolice za goste, kutak za presvlačenje sa zalihama pelena, odjeće, krema, alkohola… ne donose ih u sobi) i za preglede. Nisam je ni trenutka gubila iz vida, iako je bilo moguće zamoliti sestre da čuvaju bebu. Postojala je i posebna soba za njegu u koju su imale pristup samo majke i pozvana medicinska sestra - s udobnim foteljama, naslonima za noge i jastucima u obliku kroasana koji su olakšavali hranjenje.

Savršena postporođajna njega

Sutradan je došao fizioterapeut koji je učio kako vježbati mišiće međice kako bi brzo povratili svoj oblik. Posteljina se mijenjala svakodnevno, a po potrebi i češće. Medicinske sestre su dolazile na svaki poziv i strpljivo stavljale Kasiju na grudi, jer u početku to nisam mogao. Očevi su mogli ući kad su htjeli i ostati koliko su htjeli. Pitala sam cimericu je li običaj davati cvijeće sestrama ili primaljama. Ona je, jako iznenađena, odgovorila da je to što rade njihova dužnost i da nije običaj ništa davati. Dan nakon izlaska iz bolnice (u nedjelju!) posjetila nas je primalja, koja nam je zbog nedostatka baka i teta bila jedini izvor praktičnih savjeta. Zanimljiva je činjenica da se Kasia kupala u kadi tek nakon tjedan dana - to se ovdje radi.

Najteži početni tjedni nakon poroda

Moj muž je bio kod kuće prva dva tjedna i puno mi je pomagao. I primalja je dolazila svaki dan dva tjedna. Nažalost, ubrzo se Grzegorz vratio na posao (a često radi do kasno), a ja sam s Kasijom ostala potpuno sama i sama. Osjećala sam se usamljeno. Nedostajale su mi mama, moja sestra – netko tko bi me razveselio, razgovarao sa mnom ili pazio na bebu i na sat vremena. Bilo je to najteže razdoblje. Trudnoću sam dobro podnijela, dugo sam imala porod, ali sam se snašla, a onda sam se osjećala usamljeno. Moje dijete i … vrijeme su mi pomogli da vratim ravnotežu i mir. Kasia, kao da je osjećala da je majci teško, nije stvarala probleme. Imala je grčeve možda tri puta, lijepo je spavala noću i uopće nije bila bolesna. A kad je vani postalo toplo, veći dio dana provodili smo vaniu zraku: mali je spavao u kolicima, a ja čitala knjige. Danas Kasia ima dvije godine i četiri mjeseca. On već nekoliko mjeseci ide u njemački vrtić (vrlo mu ide), a ja sam se vratila na posao. Da sam bila mlađa, bez oklijevanja bih odlučila imati drugo dijete, ali bojim se izazvati sudbinu, jer sam mu neizmjerno zahvalna za Kasiju…

mjesečnik "M jak mama"

Kategorija:

Pregledi za trudnice