"Imate li rak?" - Žene alopecije, ili žene bez kose, čuju ovo pitanje stotine, ako ne i tisuće puta dnevno. Pitaju ih potpuni stranci, ali i prijatelji. Alopecia areata, ili alopecia areata, pogađa oko dva posto svjetske populacije. Statistika raste iz godine u godinu, a znanstvenici i liječnici još uvijek ne znaju zašto. Također ne postoji niti jedna učinkovita terapija za to.

Ulomci iz knjige“Žene alopecije. Priče o ćelavim ženama " Martyja Kawczyńske, izdavačka kuća HARDE, 2022.

"Baba wonder"

Alopecia areata je autoimuno stanje. Neispravan imunološki sustav napada vlastite stanice - u ovom slučaju to su folikuli dlake - i ometa proces stvaranja dlake. Često se događa da napuštena mjesta sama od sebe budu prekrivena dlakama. Ponekad se kosa nikad ne vrati. Događa se da ćelavost poprimi agresivan oblik i pacijent gubi ne samo kosu na glavi nego i po cijelom tijelu, uključujući obrve i trepavice.

Žena bez kose nije laka. Izaziva iznenađenje, privlači pažnju. Samo "čudo žena". U vrijeme kada nas svijet oko nas i mediji bombardiraju reklamama za kozmetiku i dodatke prehrani koji će nas zabljesnuti bujnom kosom i savršenom frizurom te nas uvjeriti da je kosa "pravo žensko oružje".

Zuzanna: Mislim da patnja ne oplemenjuje

"Šokantna", "kozmička", "divna" - ocjenjuju je modni novinari i dodaju da "manekenka ima avangardnu ​​ljepotu."

Zuzia je izvođačica, pjesnikinja i ponekad pozira za fotografije. Renesansna žena. Jednom je sebe nazvala rabinom.

- Bila je to takva šala kao odgovor na zlonamjerni komentar hejtera na mom Instagram profilu. Netko mi je sugerirao da se konačno odlučim jesam li - pjesnik, umjetnik ili model. ja sam svi oni.

Pijani tip mi je polizao glavu

Ona odiše blagošću i radošću u životu. Samo je želiš zagrliti i… pomilovati je po glavi. Pričam joj o tome.

- Mnogi ljudi imaju ovaj refleks - odgovara on. - Ponekad jesam. Kad sam lagano pijan na zabaviZažmirim na to. Ali nekoliko puta sam se stvarno naljutio. Ne igram freak show, nisam ljubimac da me se mazi i mazi.

- Je li itko ikada pretjerao?

- Neki pijani, ludi tip mi je polizao glavu. Bilo je odvratno - priznaje Zuzia.

Dobio sam tri bolesti od sudbine u paketu

Prva autoimuna bolest dijagnosticirana u Susanni bio je atopijski dermatitis, kasnije Hashimoto, tj. kronični tireoiditis. Alopecia areata, koja se pretvorila u potpuni gubitak, počela je kada je imala dvanaest godina.

- Počinjao sam sazrijevati. Nisam više bila naivno dijete. Puno sam čitao, zanimao me svijet - kaže. - Ne znam nikoga tko je od sudbine dobio ove tri bolesti u paketu. Možda da na svom putu sretnem nekog takvog, to bi mi bila zanimljiva razmjena iskustava - priznaje.

Zuzanna je postupno gubila kosu. Sjeća se da je isprva primijetila vrlo tanku liniju na prednjoj strani glave, a onda su se pojavile još pljeskavice.

- Bilo je jako teško i meni i mojoj majci. Tata je to malo bolje podnio, iako u početku nije mogao vjerovati. Sjećam se da je rekao da djeca ne gube kosu - prisjeća se.

Što je više ćelavih mrlja imala na glavi, to se više bojala ljudi. Nije izašla iz kuće bez marame ili beretke.

Hajde, izgledaj ćelavo i dalje se brij!

- Zajedno s mojom majkom pokušali smo saznati što više o mojoj bolesti, tražili smo učinkovite tretmane. Nije bilo lako. Liječnici su govorili: "Proći će s godinama ili kad kćerka dobije dijete."

Sjetila se posjeta liječniku u Poznańu. Bio je to poznati dermatolog. Otišla je k njemu s majkom. Zajedno s liječnikom u ordinaciji je bio i njegov sin, medicinar početnik. Liječnik joj je pregledao glavu i rekao da bi sada trebala skinuti gaćice jer želi vidjeti "što se dolje događa".

- Bilo je prošlo pubertet. Posramljena, skinula sam gaćice i rekla da imam stidne dlake, ali brijem ih, prisjeća se. - Starac se nasmijao i rekao sinu: "Vidi, ona je ćelava i još se brije!"

(…) Takvo ponašanje, koje nije u skladu s liječničkom etikom i dobrim manirama, nažalost, događa se prilično često. (…) Srećom, žene koje se bore za svoju kosu sve češće susreću liječnike podrške koji ne samo da propisuju lijekove, već su i željnioni pričaju. Kada vide da je pacijent u lošem stanju, predlažu posjet psihologu ili psihoterapeutu. Takvi sastanci često pružaju više od samo još jednog čudesnog lijeka.

Zuzia je svjesno odustala od tretmana ćelave glave kada je imala šesnaest godina.

- Mama me stalno vukla od liječnika do liječnika. Jednog dana zamolio sam je da odustane od toga.

Zuzanna priznaje da joj nedostatak kose nije bio najveći problem. Njezin atopijski dermatitis bio je gori.

- Imao sam, i još imam, takve rane da ne mogu sjediti na guzi. Nedavno su mi pomogli imunosupresivi. Ali mi se u zatiljku vrti misao da će se najgore vratiti, opet ću ležati i trpjeti beskrajno. Jako se bojim ovoga - objašnjava.

Većina žena s alopecijom se nada da će im kosa ponovno narasti - ja sam to zanijekao

Čvrsto vjeruje da je ono što sada radi vrijedno i da može biti od interesa za druge. Lako pokazuje svoju ćelavu glavu i golo tijelo na fotografijama na društvenim mrežama.

(…) Volim li svoje tijelo? Razno, nekad volim, nekad mrzim. Događa se da me moje tijelo i njegove potrebe opterećuju, uznemiruju, a ako ih zadovoljim, osjećam se neugodno.

Zuzanna priznaje da se uvijek osjećala prihvaćeno kao kod kuće. Zahvaljujući tome, napravila je svoju prepoznatljivu crtu.

Nagovorio ju je da hoda bez turbana i "ukroti" ćelavu glavu njezin prijatelj, sada također umjetnik, Mikołaj Tkacz. (…)

Većina žena s alopecijom, iako prihvaćaju činjenicu da nemaju kosu, živi s nadom da će ona jednog dana ponovno izrasti. Po vjekovnom principu da "nada umire posljednja". Zuzia je uskratila ovu nadu.

- Ne želim se hraniti time, stavi se zauvijek u poziciju žrtve, patnika. Ne mislim da patnja oplemenjuje. Mislim da je lakše krenuti drugim putem i potpuno prihvatiti sebe i svoju bolest - objašnjava.

O autoru knjigeMarta Kawczyńska - novinarka, psihoterapeutkinja plesa i pokreta (DMT), autorica knjige "Alopecijanke. Priče ćelavih žena", Wyd. Harde, 2022

Kategorija:

Imunološki sustav