Pogledajte galeriju od 5 fotografija

Nomofobija je neurotični poremećaj 21. stoljeća. Nomofobija pogađa korisnike mobitela koji se previše boje da će im izgubiti pristup. Pročitajte što je točno nomofobija i provjerite u našoj galeriji primijetite li njezine simptome u svom ponašanju!

Sadržaj:

  1. Nomofobija: što je to?
  2. Nomofobija: simptomi
  3. Nomofobija: liječenje

Nomofobijaje skraćenica od "bez fobije mobilnog telefona", što znači strah od nemogućnosti korištenja mobitela.

Nomofobija: što je to?

Istraživanja o utjecaju mobilnih telefona na naše živote provode se gotovo sve dok su sami telefoni postali široko korišteni. Godine 2008. Royal Mail naručio je istraživanje1među Britancima, koje je pokazalo da se 53% osjeća tjeskobno kada nemaju telefon pri ruci, kada izgube pokrivenost ili imaju praznu bateriju razini. Tijekom ove studije prvi put je korišten izraz "nomofobija".

Slijedilo ga je više, provedeno u različitim zemljama. 2011. godine provedeno je istraživanje među poljskim tinejdžerima u sklopu kampanje "Pažnja! Phono ovisnost" (phono ovisnost je ovisnost o korištenju mobitela). Pokazalo se da je dan bez mobitela nešto nezamislivo za 36% ispitanika, a svaka treća osoba od 12-19 godina vratila bi se kući ako bi se pokazalo da je zaboravila ponijeti telefon sa sobom2 .

Prema podacima GUS-a, krajem 2022. godine u Poljskoj je bilo aktivno preko 52,9 milijuna SIM kartica, a vrijedi dodati da trenutno (veljača 2022.) naša zemlja ima gotovo 38,5 milijuna stanovnika. Stoga nije teško primijetiti da ima mnogo više telefona nego ljudi.

Vrijedi napomenuti, međutim, da česta upotreba mobilnog telefona nije sinonim za nomofobiju. Mnogi ljudi ne mogu zamisliti da će preživjeti ni dan bez toga, rado koriste aplikacije ili glasnike. I ne zaboravimo na internet – on proždire velik dio vremena koje provodimo na telefonu. Pruža nam pristup društvenim mrežama, omiljenim stranicama, mogućnost pretraživanja (više ili manje) korisnih informacija.

Držimo se na telefonu kod kuće, ali i na poslu, javnom prijevozu. Koristimonjega u krevetu i u zahodu. Ipak, ne moramo patiti od nomofobije.

FOMO: provjerite jeste li ovisni o pristupu informacijama

Jesu li milenijalci ovisni o novim tehnologijama?

Što znače emotikoni i kako utječu na poruke koje šaljemo?

Nomofobija: simptomi

Postoji razlog u "nomofobiji" da postoji dio "fobije". Iako se većina nas boji gubitka kontakta sa svijetom/drugim ljudima, što je moguće zahvaljujući mobitelu, itekako shvaćamo da uskraćivanje pristupa njemu, gubitak na nekoliko dana, ispražnjena baterija nisu problem koji ne može se riješiti.

Nećemo biti zadovoljni, ali ćemo pričekati, pronaći ćemo drugi izvor kontakta s voljenima - npr. obavijestit ćemo vas da ćemo biti dostupni telefonom, e-mailom ili jednostavno neko vrijeme ćemo nećete biti kontaktirani.

Osoba s nomofobijom reagira drugačije. Za nju je nedostatak mobitela i sama pomisao na prekid pristupa njemu poslovičan smak svijeta. Kod osoba s fobijama strah od gubitka stanice toliko je jak da onemogućuje normalno svakodnevno funkcioniranje.

Sama pomisao na gubitak pristupa telefonu ili pojavu takvog događaja kod osobe s nomofobijom razvija se: vrtoglavica, otežano disanje, ubrzan rad srca, mučnina, hiperhidroza.

Važno je da osoba s nomofobijom zna da su njeni strahovi iracionalni, ali ne može se nositi s njima.

Više simptoma, karakterističnih ne za samu fobiju, već točnije za nomofobiju, možete pronaći u priloženoj galeriji. Provjerite prepoznajete li njegove simptome.

Nomofobija: liječenje

Prije svega, vrijedi provjeriti bolujemo li doista od nomofobije - kada ustanovimo da se ovaj problem odnosi na nas, vrijedi otići psihologu ili psihoterapeutu.

U slučaju nomofobije i fonoholizma, kao i drugih bihevioralnih ovisnosti, sudjelovanje u grupama podrške za osobe koje se bore s istim problemom funkcionira izvrsno.

Ako ne želimo dijeliti svoje emocije s drugima, vrijedi isprobati individualnu kognitivno-bihevioralnu terapiju.

Preporuča se i digitalna detoksikacija - odustati, prvo u ograničenom obliku, od pristupa telefonu i posvetiti ovo vrijeme npr. fizičkoj aktivnosti ili korištenju metoda opuštanja, npr. autogeni Schultz trening ili joga, meditacija, čitanje knjige.

Međutim, takvi samostalni pokušaji, bez podrške terapeuta, neće uvijek donijeti očekivani rezultat.

Izvori:

1. https://lib.dr.iastate.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=5012&context=etd [pristupljeno sana 12. veljače 2019.]

2. http://www.uzalezieniabehawioralne.pl/raporty-z-badan/fonoholizm-skala-zjawiska-wsrod-polskich-nastolatkow/ [pristupljeno na 12. veljače 2019.]

Kategorija:

Psihologija