Znanstvenici uvjeravaju da konzervansi ne samo da štite hranu od kvarenja. Također povećavaju njegov okus i nutritivnu vrijednost. Međutim, jesu li aditivi u hrani sigurni za naše zdravlje? Je li ih bolje izbjegavati?

Ekolozi vas potiču da kupujete samo neprerađenu, prirodnuhranu , koja je - nažalost - skupa i ima kratak rok trajanja. U trgovinama su, pak, police pune hladnih jela, gotovih jela ili konzervi. Ne samo da dugo ostaju svježi, već imaju i pristupačnu cijenu. Treba li hranu “obogaćivati” kemikalijama? Treba li izbjegavati kemijskeaditive u hrani ?

Zašto aditivi u hrani

Nekada su u većini kuća bile pušnice u kojima su se spremale kobasice, šunke i slanina u aromatičnom dimu, npr. od smreke. Tada su, obješeni sa stropa na tavanu, mogli čekati i nekoliko mjeseci da budu pojedeni.

Bačve s kiselim krastavcima i kupusom utapale su se u ribnjaku cijelu zimu. Mnogi proizvodi bili su pohranjeni u tzv skladišta leda, tj. podruma obloženih ledom ukopanim u zemlju. Ledeni blokovi izrezani su sa smrznutih površina ribnjaka ili rijeka.

Upotrebakonzervansaprisilila je razvoj civilizacije. Nemamo vremena proizvoditi hranu u vlastitom domu, za razliku od naših pradjedova, i to je postalo neekonomično. Drugo, postoje kemikalije koje čuvaju prehrambene proizvode bolje i dulje od tradicionalnih metoda. Također povećavaju kvalitetu i atraktivnost hrane, odnosno njezinu boju, okus, miris, teksturu i nutritivnu vrijednost.

- Konzervansi moraju ispunjavati mnoge zahtjeve da bi bili dopušteni za masovnu proizvodnju i koriste se samo u potrebnim količinama, odnosno najmanjim mogućim - objašnjava dr. Lucjan Szponar, zamjenik ravnatelja za sigurnost hrane u Institutu za hranu i prehranu. - Prije toga se temeljito testiraju. Ponekad morate testirati 10.000. kemijski spojevi da odaberete jedan, apsolutno siguran za sve. Moramo imati jamstvo da čak i ako prekoračimo dopuštenu dozu određene tvari (to su različite vrijednosti za svaku od njih), nećemo doživjeti nikakve negativne učinke.

Također je vrijedno zapamtiti da prirodno podrijetlo hrane ne jamči njezinu neškodljivost. - Može biti kontaminirano npr.pesticida – upozorava dr. Szponar. - Štetni su i stari proklijali krumpiri, prekriveni zelenim premazom (otrovni solanin) ili neke sorte zelenih rajčica koje sadrže rajčicu, koja jako nadražuje probavni sustav.

Vidi također: Doktorica Ania odgovara na pitanje da li nas proizvođači hrane varaju [TOWIDEO]

Što znače kratice aditiva u hrani

Slovo E znači da aditiv zadovoljava europske standarde. Zauzvrat, troznamenkasti i četveroznamenkasti brojevi su šifre pojedinih tvari.Boje su označene od E-100 do E-199, konzervansi od E-200 do E-299, antioksidansi i regulatori kiselosti od E-300 do E-399, stabilizatori, zgušnjivači, emulgatori, koji se koriste na površinama proizvoda od E-400 do E-499, ostali, tj. sredstva za dizanje - iznad E-500.

- Malo ljudi zna da pod simbolom E može biti i naziv potpuno prirodne tvari, npr. vitamin. C, gliceridi ili natrijev benzoat, koje jedemo s bobicama - kaže dijetetičarka Dječjeg zdravstvenog centra Anna Stolarczyk. - Općenito, tvari koje se dodaju hrani možemo podijeliti na prirodne, sintetičke, neprirodne i sintetičke identične prirodnim - odnosno njihov sastav je isti kao u prirodi, samo dobiveni umjetno.

Naravno, nitko nas neće uvjeriti da čovjek može biti pametniji od prirode i da će u tvornici proizvoditi hranu koja je zdravija od prirodne. Stvar je u tome da je sve teže kupiti stvarno zdravu hranu, i to hranu koja će lijepo izgledati i dugo ostati svježa. Kao i uvijek, morate koristiti zdrav razum. Roditelji bi posebno trebali paziti da djecu, koja su navikla na intenzivnu boju i okus prerađene hrane, ne obeshrabre dobrodušni domaći kiseli krastavci ili bakino lagano pljosnato tijesto od kvasca.

Prema mišljenju stručnjakaIreneusz Chojnacki, direktor WWF Poljske, međunarodne organizacije za zaštitu okoliša

Većina studija za utvrđivanje sigurnosti aditiva u hrani je nepotpuna. Potrebne su godine da se otkrije jesu li štetne. Danas još ne znamo kakav će utjecaj imati na naše zdravlje. Ispada da mnoge tvari danas prepoznate kao otrovne, unatoč činjenici da su povučene iz proizvodnje, ostaju u našem tijelu doživotno. Što je još gore, oni također idu na fetus s majčinom krvlju. Organizacije za zaštitu okoliša pokušavaju uvjeriti nadležne da dubinska istraživanja o štetnosti prehrambenih aditiva treba provoditi kemijska industrija, a ne porezni obveznici.

Kada su aditivi u hrani štetni

Dodatne tvari ponekad nam mogu naštetiti. Osobito mala djeca, starije osobe, alergičari ili osobe vlč.vrlo osjetljiv probavni sustav. Evo popisa najosumnjičenijih:

Sintetičke boje:

  • E 102 (tartrazin) dodaje se u narandžade, deserte u prahu, umjetni med. Šteti astmatičarima i osobama koje su alergične na aspirin. Kod nekih ljudi uzrokuje hiperaktivnost, a djeca mogu postati razdražljiva i ponašati se drugačije nego inače.
  • E 110 (Sunset Yellow) nalazi se u marmeladama, gelovima, žvakaćim gumama i u oblogama za tablete. Može izazvati razne alergijske reakcije, posebno kod alergičara, npr. koprivnjača, otežano disanje.
  • E 124 (košenil crvena) dodaje se u dimljenu ribu, pudinge, voćne bombone. Šteti osobama alergičnima na aspirin;
  • E 133 (sjajno plava) nalazi se u konzerviranom povrću. Osobe sa sindromom iritabilnog crijeva i drugim bolestima probavnog trakta trebale bi ga izbjegavati;
  • E 154 (FK smeđa) dodaje se dimljenoj haringi i nekim ribljim konzervama. Ako ovu hranu konzumiramo prečesto i u velikim količinama, FK bronca se nakuplja u bubrezima i limfnim žilama.

Konzervansi:

  • E 210 (benzojeva kiselina) sadržana u želeima, voćnim sokovima, bezalkoholnim pićima, margarinu, pivu. Kod nekih ljudi iritira sluznicu želuca i crijeva i uzrokuje osip koji svrbi.
  • E 249 (kalijev nitrit) i E 250 (natrijev nitrit) koji se koriste za sušenje mesa. Može uzrokovati stvaranje kancerogenih nitrozamina.
  • E 220 do 228 (sulfiti) su konzervirani, u kandiranom voću, u voćnom soku, u vinu, u kori citrusa, u kokosovim pahuljicama. Mogu uzrokovati mučninu i glavobolju kod osjetljivih ljudi.

Zakiseljajuće tvari:

  • E 260 (octena kiselina) sadržana u kiselom voću i povrću i u umacima slabo podnose osobe s osjetljivim želucem;
  • E 508 (kalijev klorid), E 509 (kalcij klorid), E 511 (magnezijev klorid) nalaze se u začinima. U velikim količinama djeluju laksativno. Osobe s problemima s bubrezima i jetrom trebale bi dati otkaz;
  • E 525 (kalijev hidroksid) se dodaje konzervama i želeima. Može uzrokovati gastrointestinalne bolove;
  • E 517 (amonijev sulfat) prisutan je u mnogim proizvodima - u višim koncentracijama može uzrokovati proljev.

Pripravci za zgušnjavanje i želiranje:

  • E 400 (alginska kiselina) - ne preporučuje se trudnicama;
  • E 407 (karagenan) - može doprinijeti crijevnim ulceracijama.

Zamjene za šećer:

  • E 420 (sorbitol), E 421 (manitol) najčešće se nalaze u hrani za dijabetičare. Nakon jelabolovi u trbuhu i proljev mogu se pojaviti s većim količinama ovih tvari.
  • E 951 (aspartam) i E 954 (saharin) - obje se tvari ne preporučuju osobama s osjetljivim probavnim traktom.

"Zdrowie" mjesečno

Kategorija:

Što jedete