- Nefrotski sindrom - uzroci
- Nefrotski sindrom - simptomi
- Nefrotski sindrom - komplikacije
- Nefrotski sindrom - dijagnoza
- Nefrotski sindrom - liječenje
- Manje steroida za liječenje bubrega
Nefrotski sindrom je skupina simptoma koji se razvijaju kada su glomeruli oštećeni. To je vrlo ozbiljno stanje koje može dovesti ne samo do zatajenja bubrega, već i do krvnih ugrušaka i manje ozbiljnih, ali uznemirujućih komplikacija: lomljivosti kose i noktiju, pa čak i ćelavosti. Koji su uzroci i simptomi nefrotskog sindroma? Koji je tretman za ovu bolest bubrega?
Nefrotski sindromnije bolest, već skupina simptoma i laboratorijskih abnormalnosti koje proizlaze iz glomerularne disfunkcije. Zatim dolazi do proteinurije, tj. prisutnosti velike količine proteina, točnije albumina, u mokraći. Njihova količina u mokraći mnogo je veća od količine proteina koje proizvodi jetra, što znači da je njihova koncentracija u krvi ispod normalne. Koliko će proteina proći kroz glomerule ovisi o stupnju oštećenja – što ga je više, to je veća količina proteina u mokraći. Valja naglasiti da sama proteinurija također doprinosi oštećenju bubrežnih glomerula, te stoga dovodi do još većeg oštećenja bubrežne funkcije.
Nefrotski sindrom - uzroci
Uzrok nefrotskog sindroma su bolesti kod kojih dolazi do oštećenja strukture glomerula. U većini slučajeva to su glomerularne bolesti (stručnoprimarne glomerulopatije ), uklj. submikroskopski glomerulonefritis, koji je najčešći u djece. Kod odraslih, 60 posto. U slučajevima nefrotskog sindroma uzrok je primarni glomerulonefritis. U drugim slučajevima, sistemske bolesti ( sekundarne glomerulopatije) odgovorne su za bubrežnu disfunkciju:
- metaboličke bolesti: dijabetička nefropatija (dijabetička bolest bubrega), amiloidoza (bubrežna amiloidoza), hipotireoza;
- sistemski eritematozni lupus;
- reumatoidni artritis;
- neoplazme (limfomi, multipli mijelom, rak pluća, rak dojke, kolorektalni rak, rak želuca, rak bubrega);
- infekcije (hepatitis C ili B, HIV, malarija, sifilis);
Nefrotski sindrom također može biti reakcija na lijekove i nefrotoksične tvari (nesteroidni protuupalni lijekovi, zlato, penicilamin, heroin), kao i posljedicatrovanja solima teških metala (živa, zlato, bizmut). Alergeni, otrovi (pčele, ose, zmije) pa čak i cjepiva također mogu doprinijeti pojavi kompleksa simptoma.
Nefrotski sindrom - simptomi
- proteinurija-gubitak proteina u urinu je preko 3,5 g dnevno, au teškim slučajevima čak i preko desetak grama dnevno (norma je oko 250 mg dnevno ). Za djecu se ova vrijednost pretvara u kilogram tjelesne težine i iznosi preko 50 mg/kg tw. dnevno;
- hipoalbuminemija, tj. snižavanje koncentracije proteina (albumina) u krvi ( <2,5 mg/dl);
- hiperlipidemija, tj. poremećaji metabolizma masti u tijelu - obično visoki lipidi u krvi, uglavnom kolesterol;
- edem - niska razina proteina u krvi i zadržavanje natrija u bolesnim bubrezima razlozi su nakupljanja vode u tijelu, a time i - edema. Pojavljuju se uglavnom oko očiju (najčešće ujutro) i u gležnjevima. Potonji se povećavaju u stojećem položaju, a najveći postaju navečer. Kako bolest napreduje, trajno prekrivaju potkoljenice i bedra, a zatim križnu kosti i donji dio trbuha;
- hipertenzija;
- pjenjenje urina (rezultat viška proteina u mokraći);
- bol u trbuhu, gubitak apetita, mučnina, povraćanje (rezultat oticanja gastrointestinalne sluznice);
Nefrotski sindrom - komplikacije
Uz produljenu proteinuriju mogu se pojaviti pothranjenost i tromboembolijske komplikacije (kao posljedica poremećenog odljeva krvi). Manje ozbiljna, ali problematična komplikacija je alopecija, uglavnom uzrokovana gubitkom proteina iz tijela.
Nefrotski sindrom - dijagnoza
Testovi na temelju kojih se postavlja dijagnoza su krvne pretrage (ESR, kompletna krvna slika, krvno-kemijski testovi - elektroliti, funkcija bubrega, jetreni enzimi, metabolizam lipida, glukoza, ukupni proteini i albumin) i urina (proteini i kreatinin).
Nefrotski sindrom - liječenje
Prvo što treba učiniti je otkriti što uzrokuje nefrotski sindrom i liječiti osnovnu bolest. Kada uzrok leži u samim bubrezima, liječenje se sastoji u davanju odgovarajućih doza steroida ili imunosupresivnih lijekova (ciklosporin A). Nakon toga može se primijeniti simptomatsko liječenje za smanjenje proteinurije i edema. Zatim se koriste diuretici i inhibitori enzima koji konvertuje angiotenzin, čija primjena smanjuje proteinuriju. U bolesnika s visokim rizikom od embolije potrebna je tromboprofilaksa.
Manje steroida za liječenje bubrega
Proteinurijajavlja se najčešće u djece koju je potrebno sustavno pratiti na prisutnost proteina u mokraći. Iako postoje različite metode mjerenja, sve one prekasno obavještavaju pacijenta, u fazi kada je recidiv već u tijeku. Prof. Maciej Mazur otkrio je učinkovitu i jednostavnu metodu ranog upozoravanja na ponovnu pojavu bolesti. Izum je trenutno u postupku patentiranja koji provodi Sveučilišni centar za transfer tehnologije Sveučilišta u Varšavi.
- Osobno sam se susreo s nefrotskim sindromom pa sam se posvetio ovoj temi. Razina bjelančevina tijekom relapsa obično se lavino povećava i da bi je snizilo dijete mora uzimati velike količine steroida. Čak i ako se razina proteina u urinu može brzo spustiti na nulu, daljnje smanjenje doza steroida mora se provoditi postupno. Zbog toga bolesna djeca koja se godinama bore s recidivima uzimaju ogromne količine lijekova koji izazivaju vrlo ozbiljne nuspojave – objašnjava prof. Maciej Mazur.
Djeca s proteinurijom povećavaju rizik od osteoporoze, visokog krvnog tlaka, bolesti probavnog i krvožilnog sustava, kao i bolesti oka (glaukom i katarakta), često dolazi do usporavanja ili zastoja u rastu i prekomjerne tjelesne težine.
- Htio sam pronaći način da predvidim recidiv prije nego što dođe do pojačanog izlučivanja proteina u mokraću, kako bi se djetetu dala znatno manja doza steroida i održala remisija - kaže prof. Mazurija.
- Primijetio sam da se površinska napetost urina bolesnog djeteta smanjuje nekoliko dana prije recidiva. Promjene u fizikalnim svojstvima su toliko velike da se mogu detektirati kod kuće bez potrebe za korištenjem naprednih i skupih metoda, uređaja ili reagensa – objašnjava znanstvenica. Sve što trebate je standardizirana mala mjerica. Pomoću njega možete mjeriti površinsku napetost urina. Za sada je profesor napravio nekoliko prototipova kontejnera.
O autoruMonika MajewskaNovinar specijaliziran za zdravstvenu problematiku, posebno u području medicine, zdravstvene zaštite i zdrave prehrane. Autor vijesti, vodiča, intervjua sa stručnjacima i izvještaja. Sudionica najveće poljske nacionalne medicinske konferencije "Poljakinja u Europi" u organizaciji Udruge "Novinari za zdravlje", kao i specijalističkih radionica i seminara za novinare u organizaciji Udruge.Pročitajte više članaka ovog autora