Noradrenalin je neurotransmiter, ali i hormon. Složeno djeluje i na aktivnost samog mozga, a norepinefrin utječe na mnoge različite procese u tijelu, poput povećanja krvnog tlaka i stimulacije razgradnje masnog tkiva. Norepinefrin i njegov utjecaj na pojedine receptore povezane s njim toliko je značajan da liječnici koriste znanje o njemu – lijekovi koji utječu na noradrenergički sustav koriste se u liječenju i hipertenzije i depresije.

Noradrenalin(također poznat kaonorepinefrin ) u ljudskom tijelu je prvenstveno jedan od glavnih neurotransmitera u živčanom sustavu, ovaj spoj - izlučuje se prije nadbubrežnih žlijezda - također igra ulogu u tijelu kao jedan od hormona. Naziv ove molekule dolazi od nadbubrežne žlijezde - riječ norepinefrin dolazi od latinskog izraza koji se može prevesti kao "oko bubrega".

Noradrenalin se može naći u strukturama središnjeg živčanog sustava, gdje ga luči tzv. noradrenergički neuroni. Međutim, ovaj neurotransmiter također igra važnu ulogu u samom autonomnom sustavu – uz adrenalin, norepinefrin je osnovni neurotransmiter u simpatičkom živčanom sustavu.

Noradrenalin: kemijska struktura i sinteza

Norepinefrin je klasificiran kao jedan od kateholamina (monoamina). Nastaje u složenom ciklusu promjena u kojem je primarni supstrat aminokiselina tirozin. Prvi proizvod nastao u kompleksnoj sintezi norepinefrina je L-DOPA. Ovaj spoj zauzvrat proizvodi dopamin, koji se - u reakciji koju katalizira enzim dopamin β-hidroksilaza - pretvara u norepinefrin.

Noradrenalin: učinci ovise o vrsti stimuliranih receptora

Ne može se reći da norepinefrin uvijek djeluje na isti način. Pa, učinci stimulacije stanica norepinefrinom usko su ovisni o točnom noradrenergičkom receptoru na koji se tvar veže. Postoji najmanje pet noradrenergičkih receptora i to su sljedeći receptori:

  • α1: receptori koji se nalaze uglavnom u glatkim mišićima, čija aktivacija dovodi do kontrakcije ove vrste mišićnih stanica,
  • α2: presinaptički receptori (nalaze se napresinaptički kraj sinapse, tj. onaj koji oslobađa neurotransmitere u sinaptički rascjep), u kojem vezanje noradrenalina na njih dovodi do inhibicije daljnjeg oslobađanja noradrenalina ili drugih neurotransmitera iz danog presinaptičkog kraja,
  • β1: glavno mjesto gdje se ti receptori nalaze su stanice srčanog mišića, stimulirajući ih, između ostalog, za povećanje otkucaja srca, ali i za povećanje kontraktilnosti kardiomiocita,
  • β2: receptor prisutan na stanicama glatkih mišića u bronhima, gastrointestinalnom traktu ili unutar krvnih žila, stimulacija ovih receptora dovodi do opuštanja mišića; stimulacija β2 receptora također dovodi do aktivacije enzima glikogen fosforilaze, što rezultira pojavom glikogenolize,
  • β3: vrsta noradrenergičkih receptora koji se nalaze uglavnom u stanicama masnog tkiva, njihova stimulacija noradrenalinom dovodi do lipolize (tj. razgradnje masnog tkiva).

Noradrenalin: djelovanje noradrenalina na živčani sustav

Općenito, norepinefrin - baš kao i adrenalin - može se tretirati kao jedna od osnovnih supstanci koja mobilizira tijelo da bude spremno i čini ga spremnim za različite izazove. Međutim, funkcije norepinefrina u strukturama živčanog sustava drugačije su nego u drugim organima ljudskog tijela.

U središnjem živčanom sustavu, najveće nakupine adrenergičkih neurona (živčane stanice koje proizvode norepinefrin) nalaze se u plavkastom području ponsa u mozgu. Ti neuroni, međutim, usmjeravaju svoje živčane završetke (aksone) u brojna područja živčanog sustava gdje se nalaze adrenergični receptori – kombinacija norepinefrina s tim receptorima dovodi do pojave učinaka ovog neurotransmitera. S plavkastog mjesta, aksoni se usmjeravaju na strukture kao što su, na primjer, talamus, amigdala ili hipotalamus, krajevi adrenergičkih neurona također su usmjereni na moždanu koru, striatum ili centre u leđnoj moždini.

Učinci norepinefrina na živčani sustav su barem nekoliko, a najvažniji su učinak ove tvari na:

  • povećanje pažnje i budnosti,
  • poboljšanje procesa pamćenja novih informacija, ali i poticanje prisjećanja prethodno zapamćenih informacija,
  • poboljšanje sposobnosti koncentracije.

Noradrenalin: djelovanje na pojedinačne organeorganizma

Reakcije koje se javljaju u tijelu pod utjecajem norepinefrina u osnovi su tipičan odraz funkcije simpatičkog živčanog sustava, odnosno dijela autonomnog živčanog sustava zaduženog za mobilizaciju i pripremu tijela boriti se ili bježati. Među raznim pojavama koje se javljaju zbog stimulacije organa noradrenalinom mogu se spomenuti sljedeće:

  • povećanje krvnog tlaka (sužavanjem krvnih žila),
  • povećanje glukoze u krvi (to se događa kroz nekoliko različitih mehanizama, povećanje glukoze u krvi je zbog spomenute povećane aktivnosti glikogen fosforilaze, ali i zbog činjenice da gušterača povećava lučenje glukagona pod utjecajem noradrenalina) ,
  • proširenje zjenica,
  • povećava oslobađanje renina u bubrezima, kao i zadržavanje natrija u tijelu,
  • povećava razgradnju masnog tkiva,
  • usporavanje perist altike u probavnom traktu i smanjenje opskrbe krvlju struktura koje sudjeluju u probavi hrane (preraspodjela krvi u ovom slučaju ima za cilj da se ona prenese čak i do mišića, srca ili mozga – tj. one strukture koje su najvažnije u slučaju potrebe da se tijelo mobilizira za djelovanje).

Noradrenalin: upotreba noradrenalina i učinak na adrenergičke receptore u medicini

Sam noradrenalin se ponekad koristi kao lijek, indiciran je uglavnom u životno opasnim stanjima. Glavna indikacija za primjenu norepinefrina je septički šok. U ovoj jedinici uslijed generalizirane vazodilatacije dolazi do pada krvnog tlaka, pa stoga primjena noradrenalina pacijentu (koji ipak sužava arterijske stijenke) uzrokuje porast krvnog tlaka.

U liječenju raznih bolesti medicina koristi ne samo sam norepinefrin, već i preparate koji djeluju na noradrenergičke receptore. Primjeri uključuju:

  • preparati iz skupine beta-mimetika: ovi lijekovi (kao što su salbutamol ili fenoterol) koriste se, između ostalog, u kod pacijenata s astmom i njihova uporaba - opuštanjem mišićnih stanica u dišnim putovima - dovodi do bronhodilatacije,
  • sredstva iz skupine beta-blokatora (npr. metoprolol, bisoprolol): blokatori beta-adrenergičkih receptora koriste se, između ostalih, u u bolesnika s arterijskom hipertenzijom, ali i u bolesnika sa srčanim aritmijama (npr. fibrilacija atrija),
  • lijekove iz skupine alfa-blokatora (npr. doksazosin):Ova sredstva se koriste, poput beta-blokatora, u liječenju hipertenzije, ali i kod pacijenata s hiperplazijom prostate,
  • pripravci iz skupine alfa-agonista: lijekovi koji stimuliraju α2-adrenergičke receptore (tj. one receptore čija stimulacija dovodi do smanjenja oslobađanja norepinefrina iz živčanih stanica) mogu se koristiti u liječenju hipertenzije - primjer takav lijek je metildopa, koji je jedan od osnovnih antihipertenzivnih lijekova koji se koriste u trudnica.

Preparati koji utječu na noradrenergički prijenos u živčanom sustavu također imaju važnu ulogu u psihijatriji. Primjer primjene ovih lijekova je liječenje depresije – kod pacijenata koji boluju od ove bolesti koriste se npr. SNRI lijekovi (inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina). Pripravci koji povećavaju oslobađanje norepinefrina (kao što su, na primjer, derivati ​​amfetamina ili metilfenidat) ponekad se koriste u slučaju ADHD-a, kod kojih se deficit koncentracije i pažnje teoretski može povezati s nedostatkom noradrenalina u strukturama središnjeg živčanog sustava.

O autoruNakloniti se. Tomasz NęckiDiplomirala je na medicinskom fakultetu na Medicinskom sveučilištu u Poznańu. Obožavatelj poljskog mora (najradije šeta njegovim obalama sa slušalicama u ušima), mačaka i knjiga. U radu s pacijentima fokusira se na to da ih uvijek sasluša i provede onoliko vremena koliko im je potrebno.

Pročitajte više članaka ovog autora

Kategorija:

Zdravlje