Alzheimerova bolest je jedna od najtajanstvenijih bolesti živčanog sustava. Postoje mnoge hipoteze o njegovim uzrocima. Nedavno je svijet znanosti dirnula informacija da do početka degradacije funkcija moždane kore može doći kao posljedica … infekcije. O ovoj hipotezi i drugim problemima vezanim uz Alzheimerovu bolest razgovaramo s prof. Michael Davidson, svjetski poznati stručnjak za istraživanje Alzheimera.

Alzheimerova bolestje od interesa za mnoge istraživače. Poznati su neki čimbenici razvoja bolesti, odnosno značajke čija prisutnost povećava statistički rizik od razvoja bolesti. To uključuje stariju životnu dob, ženski spol, nisku razinu obrazovanja, dijabetes i blizak odnos s osobama kojima je ta bolest prethodno dijagnosticirana. Međutim, nema sigurnosti u pogledu njegovih uzroka. Novi smjer istraživanja postavlja objava istraživača sa University College London na stranicama časopisa "Nature" (cijeli tekst predmetnog članka nalazi se u Nature, Volume 525 Number 7568 pp157-284, 10. rujna , 2015., http://www.nature.com/news/ autopsies-reveal-signs-of-alzheimer-s-in-growth-hormone-patients-1.18331).

O tome razgovaramo s prof. Michael Davidson, svjetski poznati stručnjak za istraživanje Alzheimera.

  • Može li istraživanje objavljeno u časopisu Nature biti iskorak u borbi protiv ove bolesti?

Prof. Michael Davidson: Ova je publikacija dobro dokumentirana i prva koja sugerira da bi Alzheimerova bolest mogla biti zarazna. Iako smo znali da je određena vrsta demencije - Creutzfeldt-Jakobova bolest - zarazna, to je samo djelić postotka demencije. Nadam se da su znanstvenici sa University Collegea u Londonu u pravu, jer je mnogo lakše liječiti zaraznu bolest nego multifaktorsku bolest, kojom se smatra Alzheimerova bolest. No, moramo se sjetiti da je rezultate istraživanja objavljene čak i u tako prestižnim časopisima kao što su "Nature", "The Lancet" ili "New England", u polovici slučajeva nemoguće ponoviti. Ne kažem da će tako biti i ovoga puta, ali statistika pokazuje da se radi o gotovo 2/3 članaka koji predstavljaju znanstvena istraživanja.

  • Što znači da se ova bolest može razviti kao posljedica infekcije?

M.D.: Riječ je o prisutnosti amiloidnog proteina u mozgu kojistvara plakove koji uništavaju moždanu koru. Istraživači sa University College London otkrili su ovaj protein kod ljudi kojima je ubrizgan hormon rasta. Naravno, to ne znači da su sve osobe s demencijom koje imaju amiloidne plakove u mozgu zaražene na ovaj način – mogle su razviti bolest na potpuno drugačiji način. Pretpostavljam da se amiloidni protein može prenijeti kirurškim instrumentima. Da bismo to potvrdili, bilo bi nam potrebno istraživanje na vrlo velikom uzorku od najmanje 1000 ljudi koji su bili podvrgnuti neurokirurškim operacijama u mladosti. Mogli bismo pratiti njihove živote do starije dobi i usporediti ih sa sudbinama ljudi nakon abdominalnih operacija. Tada bismo saznali obolijevaju li pacijenti nakon neurokirurške operacije češće od Alzheimerove bolesti.

  • Dakle, još uvijek ne znamo puno, npr. o njegovom nasljednom porijeklu?
  • M.D.: Nasljeđujemo gotovo sve što jesmo. Alzheimerova bolest je, kao i srčani udar, na neki način nasljedna, ali ne jedan gen, već njihova kombinacija. Jedan gen može uzrokovati samo rijetke bolesti, a Alzheimerova bolest je česta. Epidemiološki podaci pokazuju da ako imamo srodnika u prvom koljenu, rizik će u našem slučaju biti povećan – ne puno, ali ipak. Jedan gen može biti odgovoran za mnogo manje od 1% demencije. Ako je riječ o mnogim genima ili njihovim kombinacijama, situacija se mijenja. Znanstvenici razvijaju matematički model genoma kako bi otkrili koje kombinacije gena mogu uzrokovati Alzheimerovu bolest. No, potrebno je uzeti u obzir i čimbenike okoliša – svaki skup gena različito djeluje s određenim skupom okolišnih čimbenika, a to zamagljuje sliku. Dob je najveći faktor rizika za Alzheimerovu bolest. Obično ljudi u dobi između 78 i 82 godine pate od toga.

  • I nema jednostavnog odgovora, odakle dolazi Alzheimerova bolest?
  • M.D.: Nekada se mislilo da je to zbog nedostatka jednog neurotransmitera, kasnije - da se to razvilo zbog nedostatka mnogih neurotransmitera, zatim - da je za to kriv specifičan protein. Tko god da je napravio mozak, nije pojednostavio naše zadatke - to je vrlo kompliciran organ.

    Usporedio bih Alzheimerovu bolest s rakom ili kardiovaskularnim bolestima – baš kao što su to bolest uzrokovana mnogim čimbenicima. Kada ih temeljito upoznamo, moći ćemo smanjiti rizik, izliječiti simptome i odgoditi napredovanje.

    Usporedio bih Alzheimerovu bolest s rakom ili kardiovaskularnom bolešću - baš kao što je to bolestuzrokovano mnogim čimbenicima. Kada ih temeljito upoznamo, moći ćemo smanjiti rizik, liječiti simptome i odgoditi napredovanje.

    • Postoje li trenutno eksperimentalne terapije koje daju nadu za uspješno liječenje?

    M.D.: Naravno. Posljednjih 20 godina testirali smo tvari koje potiču tijelo na proizvodnju antitijela za borbu protiv amiloidnog proteina. Ova antitijela djeluju, ali ne poboljšavaju spoznaju. Tijelo ne vraća prijašnju učinkovitost, najviše se stanje pacijenta ne pogoršava. Otuda zaključak da ove vrste lijekova treba davati starijim osobama koje još nisu iskusile simptome bolesti kako bi se spriječilo nakupljanje amiloidnih proteina.

    • To znači da nas farmakološka prevencija može spasiti od Alzheimerove bolesti?

    M.D.: Ovo je optimistična verzija. Pesimističan: taj amiloidni protein nije pravi uzrok bolesti. Uspoređujući to s dijabetesom, na primjer, postoji visoka razina šećera, ali ne uzrokuje sljepoću. I kod Alzheimerove bolesti: amiloidni protein je prisutan, ali ne uzrokuje demenciju. Istraživanja su u tijeku. Lijekovi se daju zdravim osobama ili osobama u ranoj fazi bolesti kako bi se provjerili učinci njihovog djelovanja.

    • Mislite li da će se pronaći lijek koji će eliminirati ovu bolest?

    M.D.: Ne vjerujem u jedan lijek. Ovdje je kao s hipertenzijom koja se može liječiti mnogim preparatima. Ali vjerujem da ćemo korištenjem različitih metoda postići poboljšanje.

    Prema mišljenju stručnjakaprof. Michael Davidson

    Stručnjak za istraživanje Alzheimerove bolesti i razvoj lijekova za demenciju. Objavio je preko 250 radova u međunarodnoj znanstvenoj literaturi. Profesor je na Sveučilištu u Tel Avivu. Suosnivač sveobuhvatnog centra za brigu o anđelima za starije građane u Wrocławu.

    Vrijedi znati

    Tri stupnja Alzheimerove bolesti

    • Blaga demencija

    Pojavljuju se poremećaji pažnje i problemi s pamćenjem novih informacija. Radna memorija, odnosno pamćenje za trenutno obavljene aktivnosti, ne uspijeva. Poteškoće s koncentracijom narušavaju postojanost traga pamćenja u mozgu – pacijent ne zna gdje staviti ključeve, postavlja ista pitanja jer se ne sjeća da je odgovor već dat. Pojavljuju se depresija, promjene raspoloženja, poremećaji osobnosti, izolacija od okoline itd.

    • srednja demencija

    Osim poremećaja pamćenja, javljaju se i dezorijentacija (najprije na stranim mjestima, a zatim i na poznatim mjestima, npr. pacijent brka podove, stanove) i govor (poteškoće u pronalaženju prave riječi ili imenovanjarazličite stvari). Bolesnik ne prepoznaje članove obitelji, agresivan je, razdražljiv ili apatičan, ima halucinacije i zablude, najčešće progonskog sadržaja ili bračne nevjere. Mora biti pod stalnom brigom.

    • Vrlo napredna demencija

    Bolesna osoba gubi sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Ne može se obući, pripremiti obrok, ne može koristiti pribor za jelo i sl. Ne može razlikovati ljude oko sebe, doba dana i noći. Silueta mu je nagnuta naprijed. Teško mu je hodati okolo i nevoljko diže
    iz kreveta. Postoje problemi sa zadržavanjem mokraće i stolice, kao i poremećaji gutanja, što dovodi do iscrpljenosti organizma.

    Važno

    Skeniranje mozga

    Zahvaljujući PET (pozitronskoj emisijskoj tomografiji) skeneru, možemo vidjeti mozak i vidjeti kako izgleda amiloidni protein koji uništava moždanu koru. Rezultati istraživanja su iznenađujući: neki ljudi nemaju demenciju unatoč prilično velikoj akumulaciji amiloidnog proteina. Kod drugih se demencija razvija unatoč malom nakupljanju proteina. Štoviše, čini se da se među ljudima koji već boluju od demencije količina amiloidnog proteina u mozgu ne povećava kako bolest napreduje. Vjerojatno je da nakupljanje ovog proteina u mozgu počinje mnogo prije nego što se pojave prvi simptomi Alzheimerove bolesti.

    mjesečnik "Zdrowie"

    Kategorija: