Hipofiza je endokrina žlijezda čija je pravilna funkcija neophodna za pravilno funkcioniranje tijela. Hormoni koje luči ovaj organ kontroliraju, između ostalih tijek procesa rasta, ali i oni su povezani s pojavama vezanim za reprodukciju ili utječu na aktivnost štitnjače i nadbubrežne žlijezde.

Hipofiza(latinskihypophysis , eng.hipofiza ) je jedna od najvažnije žlijezde endokrinog sustava. Ovaj organ obično ne prelazi jedan gram težine, a ujedno kontrolira rad vitalnih organa, poput štitnjače ili nadbubrežne žlijezde. Pravilna funkcija hipofize neophodna je za pravilan rad organizma – bolesti mogu biti uzrokovane i hipopituitarizmom i stanjima u kojima dolazi do pojačanog otpuštanja hormona hipofize – hiperfunkcija hipofize.organi uključeni u njezin sastav. Različiti fenomeni utječu na lučenje različitih tvari, ali primarni centri koji kontroliraju oslobađanje različitih hormona su hipotalamus i hipofiza.

Przysadka: lokacija i izgradnja

Ljudska hipofiza je veličine zrna graška ili trešnje, obično je težina ove žlijezde oko 0,5 grama. Organ se nalazi u središnjoj jami lubanje, smatra se dijelom diencefalona i nalazi se u šupljini sfenoidnih kostiju, koja je poznata kao tursko sedlo. Koštane strukture okružuju hipofizu sa svih strana osim gornje - s vrha žlijezda prekriva produžetak dura mater, poznat kao dijafragma turskog sedla. Hipofiza se općenito dijeli na tri režnja: prednji, srednji i stražnji . Neki autori koji analiziraju strukturu hipofize zanemaruju postojanje srednjeg režnja jer je on zapravo rezidualan kod ljudi. Prednji i stražnji režanj razlikuju se ne samo po hormonima koje luče, već i po podrijetlu ovih dijelova hipofize. Prednji režanj hipofize razvija se iz epitela sekundarnog nepca i čini oko 80% mase cijelog organa. Stražnji režanj žlijezde se pak razvija iz struktura hipotalamusa i stvarno pripada ovom organu - stražnji režanj hipofize ima izravnu vezu s hipotalamusom, obaendokrine žlijezde su međusobno povezane preko tzv lijevak.

Hipofiza: Hormoni prednje hipofize

Prednja hipofiza se također naziva žlijezda žlijezda. Ovaj dio hipofize igra izuzetno važnu ulogu, jer luči tzv tropski hormoni koji kontroliraju funkciju drugih endokrinih žlijezda: štitnjače, nadbubrežne žlijezde ili (odnosno za dati spol) jajnika i testisa.

Postoji 5 različitih vrsta stanica u hipofizi - svaka vrsta stanica u ovoj žlijezdi proizvodi drugačiji hormon. U ovoj podjeli razlikuju se sljedeće ćelije:

  • somatotropni: oni su najbrojnija populacija stanica u prednjoj hipofizi (do 40% svih stanica u ovom dijelu žlijezde), luče hormon rasta (GH)
  • kortikotropni: njihov udio u ukupnoj masi žlijezda je oko 20%, proizvode kortikotropin (ACTH), utječući na funkciju nadbubrežnih žlijezda

U slučaju preostalih populacija stanica prednje hipofize, svaka od njih čini do 5% ukupne mase ovog dijela žlijezde, a to su stanice:

  • tireotropin: proizvode hormon koji stimulira štitnjaču (TSH), koji kontrolira funkciju štitnjače,
  • gonadotropni: luče lutropin (LH) i folikul stimulirajući hormon (FSH) koji utječu na funkciju spolnih žlijezda (jajnika i testisa),
  • laktotropni: proizvode prolaktin, koji je, između ostalog, odgovoran za hormon za poticanje proizvodnje majčinog mlijeka.

U zaostalom srednjem režnju (kao i u prednjoj hipofizi) proizvodi se još jedan, još nespomenut hormon, melanotropin (MSH), koji utječe na aktivnost pigmentnih stanica u koži.

Hipofiza: hormoni stražnje hipofize

Stražnji režanj hipofize ponekad se naziva hipofiza. Neki istraživači ovaj dio hipofize smatraju dijelom hipotalamusa ne samo zbog njegovog podrijetla i povezanosti s tim organom, već i zbog toga što ovaj dio hipofize zapravo ne proizvodi sam hormone. Oksitocin (koji utječe na izlučivanje majčinog mlijeka) i vazopresin (antidiuretski hormon, ADH, koji sudjeluje u kontroli ravnoteže vode u tijelu) oslobađaju se iz stražnje hipofize. Međutim, te se tvari samo pohranjuju i potom oslobađaju iz hipofize. Proizvodnja vazopresina i oksitocina odvija se u hipotalamusu, iz kojeg se te tvari transportiraju u stražnju hipofizu.

Hipofiza: mehanizam lučenja hormona

Hipofiza igra izuzetno važnu ulogu u kontroli aktivnosti drugihendokrine žlijezde, međutim, hipotalamus igra superiornu ulogu. Hipotalamus je taj koji luči hormone zvane libereri – te tvari potiču hipofizu da oslobađa svoje hormone. Hipotalamus također proizvodi suprotne hormone - statine - koji smanjuju oslobađanje hormona iz hipofize.

Na lučenje hormona hipofize utječe ne samo hipotalamus, već i endokrine žlijezde koje kontrolira hipofiza. To se radi na temelju tzv negativne povratne petlje. Na primjer, niska razina glukoze u krvi signal je da je povećano oslobađanje hormona nadbubrežne žlijezde. Kada se to dogodi, hipotalamus oslobađa kortikoliberin, koji zauzvrat potiče hipofizu na oslobađanje kortikotropina. Posljednji od ovih hormona stimulira nadbubrežne žlijezde da proizvode, između ostalog, glukokortikosteroidi (GCS). Povećana koncentracija GCS-a u krvi dovodi ne samo do razine metaboličkog metabolizma, već utječe i na aktivnost hipotalamusa i hipofize – u fiziološkim uvjetima ova dva tropska organa prestaju otpuštati tvari koje stimuliraju nadbubrežne žlijezde. Zahvaljujući postojanju takvih mehanizama, tijelo ima sposobnost održavanja homeostaze i pravilnog prilagođavanja oslobađanja hormona trenutnim potrebama.

Hipofiza: bolesti hipofize

Uzimajući u obzir za koliko procesa je hipofiza odgovorna, vjerojatno ne čudi da disfunkcija njezinih funkcija može dovesti do mnogih različitih bolesnih stanja. Patologije se mogu razviti i kada hipofiza proizvodi premalo vlastitih hormona i kada se hipofiza otpušta u višku.

Jedan od češćih problema s hipofizom su neoplastične promjene. Tumori hipofize nisu neuobičajeni – procjenjuje se da oni mogu činiti do 15% svih tumora mozga. Obično su to benigne promjene, mogu ili proizvoditi neki hormon ili biti bez hormonske aktivnosti. U slučaju hormonski aktivnih tumora, najčešći od njih je prolaktinom, tj. adenom koji proizvodi prolaktin. Postoje i drugi adenomi hipofize, kao što su oni koji prekomjerno proizvode hormon rasta ili oni koji luče prekomjerne količine kortikotropina.

Čini se da su adenomi bez hormonske aktivnosti manje opasni od promjena koje hormoni proizvode. Zapravo, pokazalo se da to nije nužno tako – tumori koji ne proizvode hormone mogu, na primjer, rasti i ometati funkciju normalnih stanica hipofize, što može dovesti do nestašice raznih hormonatropima i na kraju hipopituitarizam. Neoplastične lezije koje se razvijaju u području optičkog križanja mogu zauzvrat izvršiti pritisak na elemente vidnog puta, što može uzrokovati poremećaje vida kod pacijenata.

Poremećaji hipofize mogu dovesti do mnogih bolesti – toliko da bi bilo teško čak i ukratko opisati svaku od njih u ovoj studiji. Ostaje samo navesti najčešće bolesti koje su povezane s kvarom hipofize, a to su:

  • multi-hormonska insuficijencija hipofize
  • gigantizam
  • akromegalija
  • hipofizni patuljast
  • sekundarna hipotireoza ili sekundarna hipertireoza
  • Cushingova bolest
  • dijabetes insipidus
  • prazan tim za sedlo
  • Sheehanov bend
  • upala hipofize
  • sindrom neodgovarajućeg lučenja vazopresina (SIADH)

Kategorija:

Anatomija